Dalmatinska kokoš nije izumrla

Dalmatinsku kokoš se navodilo kao izumrlu vrstu i opomenu uzgajivačima peradi u Bavarskoj i Austriji, da pripaze da se i njihovim autohtonim vrstama ne dogodi takva tužna sudbina
Prije više od sedam godina, jedan od vodećih časopisa o peradarstvu, njemački “Gefluegelboerse”, posvetio je udarni tekst dalmatinskoj kokoši pa čak i na naslovnici objavio jednu od rijetkih likovnih prikaza te vrste peradi. U tekstu koji je potpisao glavni urednik Michael von Lottwitz, navodilo se dalmatinsku kokoš kao izumrlu vrstu i opomenu uzgajivačima peradi u Bavarskoj i Austriji, da pripaze da se i njihovim autohtonim vrstama ne dogodi takva tužna sudbina. Von Lottwitz je ustvrdio da se tu kokoš uzgajalo prvenstveno na područjima unutrašnjosti i sjevera Dalmacije u predjelima koji su opustjeli ili se na njima više nitko ne bavi uzgojem peradi, što je tvrdnja koja je već tada kod mnogih izazvala nevjericu, posebice u Hrvatskoj, budući da su Luttwitzov tekst prenijeli i neki hrvatski dnevnici.
Jedan od vodećih hrvatskih stručnjaka za peradarstvo prof. dr. sc. Hrvoje Mazija izjavio je tada autoru ovih redaka kako sumnja da je dalmatinska kokoš u potpunosti izumrla, ali da nije isključeno da se to dogodi ako se ne povede odgovarajuća briga po tom pitanju. Inače se o toj vrsti detaljnije pisalo još 1914. godine u “Priručniku za uzgoj peradi Austrije i Podunavlja”, Armina Arbeitera. Navodi se da u sjevernoj Dalmaciji obitava “hrvatski tip kokoši” i daju se njezine karakteristike. Posljednji zapis o ovoj vrsti nalazi se u časopisu “Mali stočar” iz 1949. godine koji je pisao Franjo Brošan. Tamo se ova kokoš opisuje i navodi da se odlikuje tamno do indigoplavim ili čak crnim nogama, a smeđe obojena šarenica čini razliku između nje i istarske te ličke inačice ove peradi. Zanimljivo je da o specifičnostima ove vrste peradi piše još antički pisac Stjepan Bizantinac. On navodi da su jaja ove kokoši nešto manja ali da nese češće od ostalih, što se u potpunoma poklapa s današnjim saznanjima što nam svjedoči o opstojnosti ove vrste na našim prostorima možda i više od dvije tisuće godina.
Hrvatski uzgajivači peradi burno su reagirali na tvrdnje iz njemačkoga časopisa i pokrenuli široku akciju spasa za dalmatinsku kokoš. U tome su i uspjeli pa se danas ta vrsta vodi kao spašena od izumiranja iako je proces još u tijeku. Tom se poslu posebno posvetio Franko Žižić iz Udruge uzgajivača ptica i malih životinja “Solin” koji je pokrenuo i blog posvećen ovoj našoj autohtonoj pasmini.
– To je naša izvorna pasmina koja od pamtivijeka obitava na području Dalmacije i to pretežito na njenom srednjem i južnom djelu. U povijesnim dokumentima se navodi da je Dalmatinska kokoš pra tip europske kokoši. činjenica je da je to naša baština sa kojom mi trebamo pravilno i odgovorno baštiniti. Naposlijetku ne pruža se svaki dan mogućnost imati čast i zadovoljstvo izdizati jednu pasminu iz pepela i spasiti je od izumiranja. Izričito je vrlo dobra nesilica, preko 150 jaja godišnje, ističe Franko Žižić.
Akcija spašavanja za sada se dobro odvija pa se na internetu pojavilo više stranica, blogova i foruma posvećenih ovoj koki, koju su s uspjehom počeli uzgajati ne samo u Dalmaciji, nego i u sjevernoj Hrvatskoj. Više informacija pružaju stranice dalmatinska-kokos.blog.hr i svijet-ljubimaca.com preko kojih se može stupiti u kontakt s današnjim uzgajivačima ove vrijedne i rijetke domaće pasmine.