Kultura gradi budućnost i pravi je zadarski “brand”

Nakon dogovora i inicijativa o suradnji između Hrvatskog kulturnog društva Napredak i Županijske skupštine slijedi konkretnija razrada putem Vijeća za kulturu Zadarske županije – Projekt zajedničkog djelovanja na kulturnom i gospodarskom planu između Zadarske županije i područja u drugim zemljama gdje žive autohtoni Hrvati, ali i hrvatska dijaspora obuhvatio bi Hrvate u Boki kotorskoj, Bosni i Hercegovini, Vojvodini, kao i dijasporu u gradovima i državama gdje postoje i podružnice Napretka
– Vrlo je važno vratiti se onim temeljnim vrijednostima koje su, srećom na našim prostorima i u našem narodu sačuvane. Hrvatska kulturna baština, običaji i tradicija široka je lepeza s kojom se možemo dičiti ispred Europske unije, no još je uvijek ne vidimo, ne vrednujemo i ne pokazujemo. Vremena su teška, ali bilo je i težih u povijesti hrvatskoga naroda koji je uvijek znao sačuvati svoju posebnost i prepoznatljivost. Na svakom kraju Lijepe Naše od našega grada, preko Županije, od Istre do Boke nalazi se bogata kulturna baština. Naša Županija i do sada je pokazala veliki interes u širenju i zaštiti hrvatskih običaja i kulture i veseli me da su ispred nas projekti koji će nas sve još jače povezati i doprinijeti zaštiti temeljnih vrijednosti: hrvatskog jezika, hrvatske kulture i cjelokupne hrvatske baštine – rekla nam je na početku razgovora dr. sc. Vanda Babić, profesorica na Odjelu za kroatistiku i slavistiku, te Odjelu za turizam i informacijske znanosti Sveučilišta u Zadru, „prva među jednakima” u Vijeću za kulturu Zadarske županije, koje sve više postaje nezaobilazno mjesto rasprave i pripreme obilježavanja najznačajnijih kulturnih manifestacija zadarske regije.
Upravo stoga u pripremi je i projekt o mogućoj međudržavnoj kulturnoj suradnji koji je nastao na temelju razgovora i dogovora zadarske predsjedništva podružnice Hrvatskog kulturnog društva Napredak i predsjednika zadarske županijske skupštine.
– Smatram vrlo značajnim dogovor – istakla je dr sc. Babić – da se Vijeće za Kulturu Zadarske županije aktivno uključi u dogovaranje inicijativa i konkretnih aktivnosti između Hrvatskog kulturnog društva Napredak i Županijske skupštine. Konkretnija razrada slijedi i u nju ćemo uključiti sve stručnjake i one koji mogu i imaju što reći i učiniti, a radi se o zajedničkom djelovanju na kulturnom i gospodarskom planu između Zadarske županije i područja u drugim zemljama gdje žive autohtoni Hrvati, ali i hrvatska dijaspora. Projekt bi, dakako, obuhvatio Hrvate u Boki kotorskoj, Bosnu i Hercegovinu, Vojvodinu, kao i dijasporu u gradovima i državama gdje postoje i podružnice Napretka, radilo se o Hamburgu i Beču, odnosno SAD, Kanadi ili Australiji.
Na prvom mjestu humana nota
* Dopredsjednica ste u novom sazivu zadarske podružnice Hrvatskog kulturnog društva Napredak, već godinama poznatog i uglednog po značajnom djelovanju na afirmaciji i poticanju hrvatske kulturne baštine. Što bi od svega toga istakli, barem u zadnju godinu dana?
– Mislim da kulturne aktivnosti i promociju hrvatske kulturne i književne baštine i inače ne bi trebalo odvajati, kao i unaprijed vrednovati „veće” ili „manje” aktivnosti po kojem Napredak ima dugogodišnji ugled, od sarajevske središnjice do zadarske podružnice. Evo, primjerice, da istaknem neke aktualnije svježije akcije i u nekih godinu dana novog saziva Napretka bilo je također takvog manjeg ili većeg djelovanja, ali uvijek uz nekakvu humanu notu. Umjesto prošlogodišnjeg Božićnog domjenka jednoj smo zadarskoj siromašnoj obitelji s 10 djece omogućili da dostojanstveno blaguju. Djeci smo darovali prijenosno računalo i pribor za školu a hrane i pića bilo je dostatno i za novogodišnje blagdane. Zatim, jedno cjelovečernje druženje s akademskim slikarima uz večeru i glazbu uz oko 50 umjetnika od koji su darovali slike za stipendiranje siromašnih i nadarenih učenika i studenata, kao i tradicionalna godišnja Napretkova večer na kojoj se od aukcije umjetnina skupilo oko 50 000 kuna također namijenjenih za stipendiranje učenika i studenata.
U Sarajevu – gdje su članovi zadarske podružnice Hrvatskog kulturnog društva Napredak, kao i predstavnici Zadarske županije i Grada Zadra, već boravili i nekoliko puta – zadarskim umjetnicima smo priredili izložbu „40 autora – 40 djela” zadarskog HDLU-a. U galeriji Gabrijel, svoje radove izložilo je četrdeset umjetnika iz Zadra, a zastupljene su gotovo sve tendencije modernog izraza „zadarskog likovnog kruga”, praktički svega onoga što je u likovnosti započelo s 20 – tim stoljećem, pa sve do dostignuća zabilježenih u upravo započetom trećem tisućljeću. Četrdesetak umjetnika višegeneracijskih „temelja” – od 22 do 83 godine! – zastupljenih na zajedničkoj izložbi takva su nastojanja ponajbolje očitovala svojim izloženim djelima, Predsjednik zadarske podružnice Napretka Mate Ljubičić tada je naglasio kako je donio okupljenima pozdrave iz 3000 godina starog Zadra, kao i zadarskih članova Napretka i članova HDLU-a Zadar, naglasivši kako je ostvarena želja o 40 likovnih i kiparskih djela od istog broja autora koji su željeli prenijeti svoje zadarsko srce u centar Sarajeva. I ovdje, moram posebno istaknuti, odlična je povezanost zadarske podružnice sa sarajevskom Središnjicom, gdje uvijek nailazimo na potporu svih, na čelu s prof. dr. sc. Franjom Topićem.
Promocija djela i pomaganje djeci
Osim toga, promovirali smo nekoliko literarnih djela afirmiranih hrvatskih književnika, au svibnju smo organizirali likovnu koloniju u Novom Selu kod Bosanskog Broda za pomoć prognanim Hrvatima iz tog kraja. Sudjelovalo je 15 akademskih slikara. Sredinom srpnja 15 djece od 5 do 15 godina u organizaciji Zadarske županije i Napretka besplatno je ljetovalo u Zadru, a većina ih je tom prilikom prvi put vidjela more! Kupili smo i komplete knjiga za 1. i 4. razred, te tako omogućili daljnje školovanje za dvoje djece jedne potrebite obitelji.
Bili smo i suorganizatori projekta obilježavanja proslave 100. godišnjice rođenja Berta Balabanića, pučkog pjesnika iz Kolanu na o. Pagu. i, nakon 15 godina postojanja konačno smo se izborili za prostor! Dobili smo ured i dvoranu za sastanke. Imamo svoju stalnu adresu, telefon, internet, za što je najzaslužniji ugledni zadarski gospodarstvenik gospodin Božo Jusup, naravno i uprava Tankerkomerca. Nezaobilazna je potpora Grada Zadra, Županije, Županijske komore i mnogih ljudi koji su senzibilni na humanitarno djelovanje, pomoć ljudima, ali i zaštiti hrvatske kulture.
* Bili ste i dopredsjednica Organizacijskog odbora Proslave 500. obljetnice rođenja zadarskog i hrvatskog pjesnika i književnika Petra Zoranića, pa ste dobro upoznati s činjenicama o sveobuhvatnosti truda i nastojanja da se ime i djelo Petra Zoranića dostojno obilježi u Zadru i Ninu, te i tako napravi svojevrsni kulturni iskorak?
– Nakon što je Odjel za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru organizirao znanstveni skup koji je široko i precizno raščlanio lik i djelo Petra Zoranića i njegovo doba – i koji je, kako je osmislio prof. dr. sc. Josip Lisac, bio svojevrsna „početna iskra” proslave 500. obljetnice rođenja vrsnog hrvatskog pjesnika, na Kulturnom vijeću Zadarske županije, u suradnji s Turističkom zajednicom Zadarske županije i turističkom zajednicom Grada Nina, te potporu Odjela za kulturu Županije, predloženo je da 2008. godina bude proglašena godinom Petra Zoranića. Taj važan događaj hrvatske kulturne povijesti trebao je biti obilježen nizom kulturnih manifestacija. Ideja se potom razvijala u pravcu prebacivanja projekta, zbog njegove izuzetne važnosti, na zadarsko Sveučilište što bi sve podiglo na nacionalnu razinu, gdje Zoranić i pripada. Sveučilište je spremno prihvatilo da bude glavnim organizatorom proslave, uz suorganizaciju Zadarske županije, Grada Zadra, Grada Nina, te Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.
Književna i kulturna prošlost
U cijeli projekt i njegov program, te osmišljavanje proslave aktivno su uključeni i medijski pokrovitelji, od Hrvatske radio i televizije, do lokalnih medija, TV Vox-a i Novog radija, te Zadarskog lista, uz sve kulturne i znanstvene institucije, od Matice Hrvatske do Hrvatske kazališne kuće. Valja naglasiti kako je to bila izvanredna prigoda da se Zadarska županija i grad Zadar podiče svojom bogatom prošlosti i kulturnom baštinom, uostalom, uz obilježavanje 500. obljetnice rođenja Petra Zoranića, posebna proslava obilježavala je i 650. obljetnicu potpisivanja Zadarskog mira, značajnog događaja i za šire prostore. Koliko osobno mogu naglasiti, uz brojne suradnike, stručnjake i znanstvenike, uloženo je vrlo mnogo truda da se dostojno proslavi renesansna Hrvatska od Zadra pa sve do Venecije na Držićevu grobu. Tu je bio prisutan i Zoranićev duh još smo jednom poručili kako Hrvatska ima književnu i kulturnu prošlost kojom se može ne samo dičiti, nego staviti u korak sa svim europskim kulturnim baštinama. Na onome čime obiluje naša književna baština mogu nam pozavidjeti mnogi drugi europski narodi. Zahvaljujem svima koji su omogućili da posjetimo ovu veliku manifestaciju i predstavimo naš grad i županiju, odnosno Organizacijski odbor proslave 500. obljetnice Zoranićeva rođenja (Sveučilište u Zadru, gradovi Nin i Zadar, Zadarska županija, Znanstvena knjižnica te Turistička zajednica Zadra i Nina) a posebno gradu Zadru te Sveučilištu u Zadru i rektoru Anti Uglešiću koji su svojim prilogom potpomogli naše putovanje.
Sa Zoranićem smo, unatoč tomu što nismo ušli u proračune, učinili dosta u širenju hrvatske riječi, jezika i kulture. No, ne dovoljno. Uvijek ponavljam kako je Zoranić je trebao biti još jedan zadarski «brand». Morao je izlaziti iz svake šalice, viriti iz svake ulice. Držić u Dubrovniku živi sa svojim sugrađanima iako ne postoji njegov sačuvani lik, a mi imamo sve, ali nažalost kao da neki nisu znali prepoznati njegovu ne samo znanstvenu, već kulturnu i turističku vrijednost. No, upravo će uskoro izlazi novi broj Kola koji je posvećen nedavno preminulom akademiku Nikici Kolumbiću te proslavi 500. obljetnici rođenja Petra Zoranića, održanoj u Zagrebu, Zadru i Ninu. Na neki način, s ovakvim tematskim brojem Kola obilježavamo 440. godina od izlaska Planina.
* Nakon Zoranićeve godine, kako su u nekim medijima ocijenili, slijedila je i svojevrsna Balabanićeva godina, gdje je suvremena hrvatska usmena i pisana pučka književnost obogaćena afirmacijom poeme Radovan i Ljudmila Kolanjca Alberta (Berta) Krešimira Balabanića (1909.-1987.). Nesumnjivi doprinos tomu je knjiga koju ste Vi uredili, ali i slijedeće dvije kojima je zaokružena Balabanićeva trilogija, značajna po izrazu ali i emocionalnom i domoljubnom naboju. Za priređivanje poeme i knjige Radovan i Ljudmila dobili ste i posebnu nagradu – Srebrnu povelju Matice hrvatske…
– Da, Središnjica Matice hrvatske svake godine nagrađuje najbolje knjige i autore njezinih ogranaka. Tako je zadarski ogranak Matice hrvatske Zadar dobio dvije zlatne povelje, dok je Srebrnu povelju dobila Matica hrvatska Novalja. Ujedno povelje dobiju i autori knjiga. Zlatnu povelju je dobio naš uvaženi povjesničar prof. dr. Šime Peričić.
Mene je nagrada ugodno iznenadila, ne zbog značenja same nagrade već zbog vrijednosti i značenja Balabanićeva djela i njegove poeme. To znači da je njegovo djelo prepoznato kao nova vrijednost u usmeno književnom stvaralaštvu. Njegova poema «Radovan i Ljudmila» po mnogim ocjenama spada u red najljepših poema hrvatske književnosti. Osim Matice hrvatske Novalja koja je nakladnik i mene koja sam priredila knjigu Povelju je dobila i obitelj Balabanić koja u njegovoj rodnoj kući čuva još nekoliko autorovih vrijednih djela za hrvatsku tradicijsku baštinu. Osim toga na samoj knjizi radio je cijeli tim stručnjaka koji su zaslužni za njezin ovako visok plasman u ocjenjivanju. Rekla bih da nagrade ne bi bilo da nije bilo mudrog urednika Nikole Crnkovića, zlatne ruke akademske slikarice Branke Šćetković, vrijednog Ivana Galića koji je temeljito i stručno izradio rječnik i kazala, te na kraju i same obitelji Balabanić koja je čuvajući očevu pisanu ostavštinu zaslužna što je mi danas baštinimo.
 Sada imamo zaokruženu trilogiju Balabanićeva djela koji predstavlja veliku vrijednost u okviru hrvatskog pučkog pjesništva ali i uskoro, nadam se, objavljene radove s Okruglog stola na kojem su sudjelovali eminentni znanstvenici. Okrugli stol održan je u srpnju ove godine u Novalji i Kolanu, a u organizaciji Grada Novalje, Općine Kolan i zadarske podružnice Napretka, gdje posebno moram spomenuti gradonačelnika Novalje Ivana Daba, načelnika općine Kolan, Josipa Zubovića i neumornog Balabanićeva unuka Ive Butkovića. Nakon što sam priredila Balabanićevu trilogiju sada pripremam neke zanimljive i značajne poeme hrvatske pučke poetike.
Hrvatska baština u Boki kotorskoj
* Na Sveučilištu u Zadru predajete hrvatsku usmenu baštinu i teoriju usmeno književnih oblika, ali i hrvatsku književnost Boke kotorske. Kako biste ocrtali povezanost između takve „teorije i prakse”, odnosno usmjeravanje znanosti na praktične i konkretne inicijative u sferi očuvanja i afirmacije tradicijske i kulturne baštine?
– Započela sam s hrvatskom književnošću Boke kotorske te s hrvatskom baštinom koja se tamo nalazi. Kao Bokeljka posebno sam se zauzela da upravo ta velika pokretna i nepokretna hrvatska baština na čelu s čovjekom, Bokeljom, Hrvatom, bude zaštićena, sačuvana i njegovana. Tužno je gledati dio svoje povijesti i svoje ljude kako kulturno blijede samo zato jer je trenutak odredio političku granicu. Iako smo svjedoci kako je sistem vrijednosti svugdje pa tako i kod nas potpuno izokrenut nije teško zaključiti da je često ono temeljno, ono što nam gradi budućnost u ovom trenutku malo kome zanimljivo. Upravo zato me je nagrada za Balabanićevog «Radovana i Ljudmilu» ohrabrila i dala mi snage za dalje.
 S obzirom da je ova poema na neki način Romeo i Julija na hrvatski način s domoljubnom te povijesnom potkom života iz Zvonimirovih vremena, držim da će malo koga ostaviti ravnodušnim. Važno je napomenuti i kako u sadašnjoj crnogorskoj državi naš narod počinje opet disati punim plućima predstavljajući svoju baštinu u mnogim hrvatskim gradovima od Bokeljske mornarice iz 809. do književne i umjetničke baštine koju krije Zaljev svetaca.
* Vrlo često spominjete Boku, koja je i u središtu dijela vaših znanstvenih istraživanja, čime zapravo, može li se reći, uvijek iznova nastojite senzibilizirati stručnu, ali i širu javnost, oko života i osnovnih značajki Boke kotorske. Vaša je knjiga Bokeljske muke prerdstavljena i u Splitu i u Sarajevu…
– Dugo se bavim proučavanjem hrvatske kulturne baštine Boke kotorske, mogu reći i da sam tako započela svoje prve korake u proučavanju književne povijesti. Prvi moj veći rad bila je antologija hrvatske književnosti Boke kotorske do preporoda, koja je tiskana 1998., a nakon toga predstavljena u desetak gradova, među kojima i u Kotoru. Razlozi mojeg posebnog zanimanja za ovo područje su dvojaki – kao prvo, podrijetlom sam Bokeljka, pa tako Zaljev svetaca i Boku uvijek nekako nosim sa sobom i u sebi.
Moje je stanovište i moj drugi razlog angažmana činjenica da je hrvatska kulturna baština Boke neprocjenjiva ali ne i dovoljno valorizirana, istražena i poznata u Hrvatskoj. Naravno, u svojim se radovima uvijek nadovezujem na prethodnike koji su govorili i istraživali Boku, od Šime Ljubića i Kombola do M. Miloševića i S. P. Novaka. Upravo u Novakovim djelima i njegovim povijestima hrvatske književnosti bokokotorska književnost je uvelike izražena, on je također vrlo vezan za Boku i autor je prve antologije književnosti Boke. Na tim tragovima počiva i naša suradnja, pa i sa sve većim brojem mlađih znanstvenika koji bi mogli baštinu Boke interdisciplinarno istražiti i proučiti.
Pripadnost hrvatskoj književnosti
Knjiga „Bokeljska muka” nastavak je mojih radova o Boki i ima i svojevrsno dublje značenje, jer polazim od najprije o znanstvenoj obradi pasionskih tekstova, to su Muke i Plačevi od Raba do Boke gdje su uključeni i bokokotorski tekstovi. No, nije riječ o samo pasionskoj problematici, jer muka, ili muke, odnose se i na sve muke i patnje naroda koji je stoljećima odolijevao svim nevoljama i uspio sačuvati svoje dostojanstvo i svoj autohtoni prostor, a muke se odnose i na vrijeme Domovinskog rata kada je našem narodu na bokokotorskom prostoru bilo izuzetno teško, o čemu se još uvijek kod nas nedovoljno ili uopće ne zna.
Na predstavljanju knjige u Splitu koja je tiskana u Biblioteci znanstvenih djela splitskog Književnog kruga, što mi je bilo posebno drago, bilo je mnogo mojih prijatelja iz osnovne škole, ali i onih koje sve više zanima bokokotorski kraj i njegova kulturna i povijesna baština. Kada smo knjigu predstavljali u Sarajevu u galeriji „Gabrijel” to je također izazvalo velik interes. O tomu je tada, koliko se sjećam, govorio i promotor mr. sc. Jozo Čikeš, naglasivši da knjiga suvereno prati dio izuzetno vrijedne hrvatske pasionske baštine jer ima dvije glavne karakteristike – jedan znanstveni naboj i jedan nacionalni naboj.
To sam i naglašavala u poglavljima pod nazivom „Neke zablude književne i kulturne historiografije”, „Kratki pregled starije književnosti Boke Kotorske”, „Jedinstvo tematike i stila” te „Pasionski tekstovi u hrvatskoj znanstvenoj literaturi”. Ukratko, htjela sam naglasiti kako bokokotorska književnost pripada i hrvatskoj književnosti, a ne nekoj drugoj kulturološkoj ili geografskoj odrednici kako to neki znanstvenici tvrde.
Pregled stare književnosti Boke, ističem dalje, govori nam autentično o hrvatskim prostorima i podsjeća na velika imena braće Zmajevića, te drugih autora koji iz povijesti šalju poruke o jedinstvenosti hrvatskih književnih prostora, odnosno težnji da se ovim događanjima i književnim djelima ne šuti već ponosno i javno govori. Smatrala sam simboličnim da se ova knjiga predstavlja u Sarajevu i kroz Napredak koji također ulaže muku i trud u očuvanju hrvatske kulturne baštine i zahvalna sam svima koji su mi u ovome pomogli.
Osmišljavanje kulturnog programa
* Što biste mogli dodati kao svojevrsnu naznaku projekata i aktivnosti koje su “najsvježije”, kao i one što slijede?
– S velikim zadovoljstvom sam dala svoj znanstveni i stručni doprinos u jednom međudržavnom projektu i manifestaciji koja se ovih dana odvijala u Crnoj Gori, odnosno Cetinju pod nazivom „Dani Ivana Mažuranića (1814 – 1890) u Crnoj Gori 2009.” Riječ je o velikoj manifestaciji podržanoj od strane znanstvenih i kulturnih institucija Crne Gore i Republike hrvatske i na kojoj je sudjelovao veliki broj akademika, te znanstvenih stručnih djelatnika sveučilišta iz više zemalja.
Pozvana sam od strane Hrvatsko-crnogorskog društva prijateljstva „Croatica – Montenegrina” i Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku te sam na Međunarodnom znanstvenom simpoziju, održanom u okviru Dana Ivana Mažuranića, u sekciji Kulturnopovijesne i povijesne teme sudjelovala s radom „Putopisne refleksije Ivana Milčetića o Crnoj Gori, Petru Petroviću Njegošu i Ivanu Mažuraniću”. I to je bila jedna vrijedna i zahvalna prigoda da se i na međunarodnoj razini povezuju znanstveni i istraživački potencijali vezani izravno ili neizravno uz hrvatsku književnu i kulturnu baštinu.
No, kada govorimo o aktivnostima svih članova Kulturnog vijeća i mene osobno, posebnom obavezom i odgovornošću smatram svojevrsni kulturni „mandat” kojeg smo dobili od Županijske skupštine odnosno predsjednika Vlade Kovačevića da osmislimo kulturni program sljedećih Dana Zadarske Županije. Najveći cilj je promovirati hrvatsku baštinu i predstavljati je svima u svojoj ljepoti i vrijednosti.