Budućnost je u malim formama

Interes za daljnja igranja postoji, jer kad sve zbrojimo i skupimo, nudimo šaroliki i zanimljiv cjelovečernji program, u kojem svatko i na bilo kojoj ulici bilo kojeg grada može pronaći nešto za sebe i to nešto ponijeti sa sobom. Svi navedeni projekti mogu se nadograđivati i prerađivati po potrebi i željama, i to je upravo prednost minijatura i formi kratkog daha
Nedavno održani Drugi Kalelargart, festival ulične umjetnosti, okupio je izvođače iz nekoliko sredina, no kako je bilo i najavljeno, udarne su ipak bile “zadarske snage”. Kako su tekle pripreme za program koji je pobudio veliki interes svih onih koji se tada na ulici zatekoše, upitali smo redateljicu Maju Šimić s obzirom na njenu ulogu u osmišljavnaju i pripremi više atraktivnih točaka.
Četiri elementa
– Postojala je inicijativa koordinatorice Kalelargarta Nine Vujić da se ovogodišnji festival za razliku od prošlogodišnjeg radi tematski i to po elementima. Prvi dan zrak i voda, drugi zemlja i vatra. Pet dana nakon prvih konzultacija napravila sam prijedlog programa koji je razrađivao spomenutu temu i svi su prijedlozi bili prihvaćeni.Također sam sudjelovala, kao producent, u stvaranju ostatka programa, koji se upotpunjavao u skladu sa skromnim novčanim sredstvima, s gostima koji, također, svojim performanceima i točkama razrađuju navedene teme.
Konkretno, koji su to bili izvođači?
– Djeva i zmaj, performance s vatrenim mačevima i bljuvanjima vatre, koji nastupaju pod imenom projekta Sancta Croatica, koncert New Sax Kvarteta iz Zagreba, zatim cirkusantica Xiomara, dražesna Kolumbijka koja već tri godine živi u Zadru i koja je svojom vještinom plesa na šest metara dugoj svili i obruču, zadivila zadarsku publiku, te capuera show Ive Reisa, Filhos de bimba escola de capoiera.
Osim tih točaka bilo je i minijaturnih predstava koje su izvodili zadarski izvođači i koje je trebalo potpuno osmisliti?
– Čini mi se da je najveće oduševljenje publike pobralo Labuđe jezero. Riječ je o parodiji na koreografiju malih labudova Pas de quatre il Labuđeg jezera. Rasplesani i ozbiljni momci su publiku doveli do suza. Za starca i ribu bi se moglo reći da je, iako minijatura namijenjena najmlađima, oduševila i stariju publiku. Meni samoj je također bio gušt gledati prvu pravu cjelovitu izvedbu sa svom rekvizitom i vodom kojom je starac bio poliven dok je izvlačio svoju ribetinu.
Zašto baš “Starac i more”?
– Dramatizacija romana nobelovca Ernesta Hemingveja bio je slastan ljetni zalogaj za mene i našu malu družinu kao i sam proces pretvaranja romana s ozbiljnom pričom i idejama u veselu i šarenu dječju predstavu. Zajedničkim radom smo dokazali da vrijedi uložiti trud i izboriti se za svoju priču unutar ozbiljnih klasičnih tekstova.
Prednost minijatura i formi kratkog daha
Naravno, bilo je toga još…
– Svakako. Tri Charly Chaplina su rad koji je iznenadio prolaznike. Moram priznati da su me Silvijo, Miro i Martin apsolutno oduševili sa svojom kreativnom energijom i smislom za glumačku improvizaciju i animaciju! Zatim Faust, kao simbol težnje, ali i pohlepe modernog čovjeka, koji gubi osjećaj za sve vrijednosti pogotovo za ljudska bića pored sebe, izveden je pred samo zatvaranje. Sama izvedba Fausta je tražila ipak komorniju atmosferu ili sofisticiraniju tehničku podršku, kao i Pjesma nad pjesmama koju sam po drugi put izabrala kao režijski materijal, vođena idejom da poezija izumire kao izvedbena umjetnost i činjenicom da smo zaboravili dijeliti lijepe i tople, ljubavlju natopljene, riječi svojim bližnjima i svojim voljenima.
Ima li kakvih mogućnosti da u ovim plodovima ljeta uživamo i u nekim drugim razdobljima?
– Interes za daljnja igranja postoji, jer kad sve zbrojimo i skupimo, nudimo šaroliki i zanimljiv cjelovečernji program, u kojem svatko i na bilo kojoj ulici, bilo kojeg grada može pronaći nešto za sebe i to nešto ponijeti sa sobom. Svi navedeni projekti mogu se nadograđivati i prerađivati po potrebi i željama, i to je upravo prednost minijatura i formi kratkog daha: sve zadanosti su dogovorene i kao takve mogu biti promijenjene i prilagođene u svakom nadolazećem trenutku.
Projekt bi dakle, mogao imati budućnost?
– Možda je zapravo budućnost u kratkim formama, zbog znatno skromnijih sredstava koje iziskuju, dobrom energijom unutar strukture i prijemljivošću kod raznolike publike, male i velike, domaće i strane.
 

“Dragothetater”, zadarske snage za kazališnu budućnost

Miro Pucar, dugogodišnji glumački kolega, s kojim sam počela surađivati 2000. godine na predstavi Nevrime studentskog amaterskog kazališta Didaškalja. Zajedno dalje radimo na Pjesmi nad pjesmama 2001. na trgu 5 bunara, također projekt Didaškalje i Goldonijadu, 2006. u sklopu ” 2. Obrovačkog kulturnog ljeta.
Doris Pinčić, mlada, talentirana glumica, studentica dramske akademije u Osijeku, III godina, dugogodišnji suradnik radija 057, kao voditelj i animator karnevala i brojnih manifestacija.
Mirela Kalcina, apsolventica filozofskog fakulteta. Rođena i živjela u Milanu gdje se amaterski bavila teatrom pri Piccolo teatru da Milano, teatru Carcano i teatru škole u Boccioni.
Silvijo Mumelaš, učenik gimnazije Franje Petrića.Od svoje šeste godine pohađa radionice pri udruzi Igrajmo se. Inteligentan i precizan glumac. Idealan budući asistent režije.
Martin Majcenović, maturant gimnazije Franje Petrića.Zadnjih nekoliko godina pohađa radionice pri udruzi Igrajmo se.
Milan Šonc, apsolvent filozofije i povijesti. Kako sam kaže godinama je glumio da studira.
Eugen Motušić, apsolvent arheologije i povijesti umjetnosti, naš violonista, koji je u Faustu bio odjek Mefistovog demonskog duha, a u Pjesmi nad pjesmama moderator akustičkog ambijenta.