Nedjeljko Jusup: 'Svaki novi broj Zadarskog lista doživljavam kao nagradu za životno djelo'

Priča mi osnivač i prvi glavni urednik Zadarskog lista, Nedjeljko Jusup, kolega i prijatelj, kako je nedavno sreo jednog poznanika koji ga je pitao kako to da nije dobio Nagradu za životno djelo Grada Zadra ili Zadarske županije, s obzirom na to da ovu tridesetogodišnje novine nije radio za sebe, već za čitatelje, sve Zadrane i one koji se tako osjećaju.

– Da, za sve čitatelje i ne trebaju mi nagrade gradskih i županijskih vlasti. Svaki dan kad izađe novi broj Zadarskog lista to je meni najveća nagrada za životno djelo, odgovorio je Jusup.

A građenje ovog njegovog životnog djela, a i ponosa svih nas koji smo dio ove velike priče, bilo je nerijetko bremenito, ali baš je zato mnogo razloga za ponos. Od prvog broja Zadarskog lista, u 30 godina neprekidnog izlaženja, mnogo se toga dogodilo. Bilo je mnogo bura, uspona, ali i kriza kroz koje su ove novine morale prolaziti da bi prošle put od ideje i avanture do institucije. Od jednog zaposlenog, jednog pisaćeg stroja i jednog telefona do – etabliranog dnevnog lista!

– Ideju o novim novinama imao sam odavno, još kao pučkoškolac čitajući školski časopis Modru lastu, poslije kao gimnazijalac surađujući u Narodnom listu, tijekom studija novinarstva u Ljubljani i dalje. Nisam prestajao razmišljati o pokretanju novina koje će biti drukčije, informativne, poučne i zanimljive, koje nikome neće polagati račune osim čitateljima – javnosti, započinje Jusup.

Preprodaja Narodnog lista

Preteča tjednika Zadarski list bio je Ratni bilten 112. brigade, otisnut uoči Božića 1991. godine, koji je privukao pozornost kako sadržajem, tako i naslovnom stranicom.

– Umjesto tenkova i ratne “gvožđurije” objavio sam fotografiju balerine u skoku iznad ruševina u dvorani Kneževe palače koju su 1991. razorile neprijateljske granate, balerina kao simbol nevinosti napadnute mlade države, prisjeća se Jusup koji je ovo ratno glasilo pokrenuo kao pripadnik 112. brigade ZNG. Nakon toga kao novinar- komentator nastavio je pratiti zbivanja na bojišnici tijekom Domovinskog rata radeći za Narodni list, tada najstarije živuće novine u ovom dijelu Europe koje izlaze od 1862. godine.

Tada je Narodni list bio “vraški dobra novina”, a priznanje, njemu osobno, stiglo je i iz Hrvatskog novinarskog društva, kolege iz svih hrvatskih redakcija, članovi ocjenjivačkog suda dodijelili su mu novinarsku nagradu – Zlatno pero za 1991./92. godinu navodeći u obrazloženju, između ostalog, da je za njega karakteristično “oštro pero i pravičnost”.

Svoju daljnju profesionalnu sudbinu vezivao je uz Narodni list, vjerovao je da će se razvijati i, ubrzo, od najstarijeg tjednika u ovom dijelu Europe prerasti u prvi dnevni list u povijesti Zadra. No, umjesto toga dogodila se pretvorba i privatizacija čemu se Jusup snažno protivio.

– U proljeće 1994. godine kao potencijalni kupac pojavio se Boris Škulić, koji je za svog brata Vedrana, iseljenika iz Chicaga, s vremenom od zaposlenika dioničara počeo otkupljivati njihove vlasničke udjele. Kad su na sastanku redakcije braća Škulić izložila svoje viđenje novinarstva, bilo mi je jasno da od Narodnog lista i njegovog razvoja u smjeru prvog zadarskog dnevnika neće biti ništa, prepričava Jusup koji je, usprkos obećanjima, pa čak i povišici, odlučio ići dalje, osnovati nove novine.

Zašto nove novine?

Naravno, bilo je tu raznih peripetija, no ovo Oštro Pero odlikuje i odlučnost, stoga ga ništa nije moglo pokolebati, a istaknuo je i važnost tradicije novinarstva u Zadru.

– Zadar je kolijevka hrvatskog novinarstva. U Donatovu je gradu (1806.) izlazio Kraljski Dalmatin, prve novine na hrvatskom jeziku, zatim (1844.) Zora dalmatinska, prve novine koje pozivaju na ujedinjenje jadranske i kontinentalne Hrvatske, tj. “k hrvatskom narodnom, kulturnom i političkom jedinstvu”.

Tu je još 1862. počeo izlaziti Narodni list, Zadar je u 19. stoljeću bio metropola hrvatskog novinarstva po broju tiskovina i njihovoj kvaliteti. Na početku 20. stoljeća u Zadru, samo na hrvatskom jeziku izlazi 40 različitih novina i časopisa…, ističe Jusup tek dio bogate povijesti.

Želeći nastavljati tu tradiciju, nakon razmimoilaženja s Narodnim listom i nakon brojnih razgovora, pregovora i dogovora, kao i Jusupovog elaborata, sadržajnog koncepta, sinopsisa lista i financijske konstrukcije na pretpostavljenoj nakladi, troškovima i prihodima, 15. listopada 1994. godine postao je prvi zaposlenik netom registrirane tvrtke Zadarski list d. o. o. čiji su osnivači i dioničari bili on, Pero Anić, Dane Vučenović, Davor Lovrin i Zvonko Kucelin.

Klub prognanika

– Urednik bez novina i redakcije, djelatnik tvrtke bez prihoda, sjedišta i ureda. Sve je tek trebalo stvoriti, i to u rekordno kratkom vremenu jer, prema dogovoru, prvi broj novina trebao je izići najkasnije za petnaestak dana. Zoran Gurlica, kojeg sam znao iz rata, tadašnji načelnik Općine Škabrnja kazao mi je da, ako nemam kamo, koristim njihovu prostoriju Kluba prognanika Škabrnje, točnije sobicu 2,5 puta 3,5 u Providurovoj palači na Trgu Petra Zoranića 1. Isti dan, 15. listopada, pristupilo se opremanju; Lovrin je odnekud donio polovni uredski stol i dvije stolice, Vučenović neki zeleni telefon, ja svoj pisaći stroj marke “Olimpija” i – posao je mogao krenuti, govori Jusup.

Kad se po gradu, nastavlja Jusup, proširilo kako “tamo neki” pripremaju nove, Narodnom listu konkurentske novine, mnogi su s podsmijehom odmahivali rukom govoreći kako nema šanse. Iz tog je razdoblja i više puta citirana izjava Davora Arasa: “Izići će tri, najviše šest brojeva. Božića neće dočekati!”

– No, unatoč Arasovim i sličnim, nimalo ohrabrujućim porukama, na suradnju se prvi odazivaju kolege iz zadarskog dopisništva zagrebačkih novina: Elza Radulić Toman, Ivica Marijačić, Bernard Paleka… Kucelin je nagovorio Dijanu Mijatović, Bilosnić, Stanka Bašića, dr. Josipa Vrančića, Helenu Roguljić i Šimu Gržana.

Za prvi broj dva je teksta napisao i Miljenko Mandžo, Paleki u sportu pridružili su se Drago Marić i Marko Marin, pokojni Slavko Abdić napravio je prilog za rubriku “Nekad i sad”, Davorka Blažević iz Šibenika za kolumnu karakterističnog naziva (ON)KRAJ “KRAJINE” (izlazila do Oluje), Slavko Govorčin, Joso Mudražija…

I to je bilo to, plus moji tekstovi, Bilosnićevi, Vučenovićevi (od početka uređivao marketinški prilog Burza) te Kucelinove fotografije i, dakako, slike s vjenčanja koje smo počeli objavljivati prvi u Hrvatskoj, prisjeća se Jusup prvog broja kojeg su on i nesuđeni grafički urednik Zoran Bakić nosili u Split, u tiskaru Slobodne Dalmacije.

Prvi broj rasprodan do podne

Bila je srijeda, govori prvi glavni urednik, 2. studenoga 1994., život je nosio atmosferu iščekivanja i briga. Sjećanje na najmilije, Svi sveti, Dušni dan, a posvuda rat. Mediji su javljali o žestokim borbama u BiH i Hrvatskoj. Dvije trećine Zadarske županije još su bile okupirane, Zadar pod stalnom prijetnjom neprijateljskih granata, bez vode i struje. Deprimirajuće, no i u takvim, za život gotovo nemogućim uvjetima, dogodilo se nešto pozitivno. Zasigurno i povijesno.

Taj dan u Marini Zadar, okupili su se gotovo svi zadarski novinari, željno iščekujući te nove novine. Jusup ih je dostavio zahvaljujući i širokogrudnom Mladenu Mudražiji zvanom Ledo koji im je priuštio kombi zadarske poslovnice “Leda”.

Sutradan, 3. studenoga 1994. godine Zadarski list je osvanuo na kioscima i do podne je rasprodano svih pet tisuća primjeraka.

– Od 3. studenoga 1994. godine, kad je izišao prvi broj Zadarskog lista, sve se promijenilo. Do tada mirna, u mraku dugog hodnika zavučena sobica na Trgu Petra Zoranića 1, s dvama natpisima na vratima: Zadarski list i Klub Škabrnja, doslovno se preko noći pretvorila u košnicu. Ludnica, telefon ne prestaje zvoniti, novinari ulaze i izlaze sudarajući se na vratima, gužva, znatiželjnici zagledaju, neki rukopise ubacuju kroz prozor, dovikuju s Medulićeve…

Nenaviknutom teško izdržljivo, pa naša prva tajnica, gospođa Snježana Lovrin, već nakon nepuna dva mjeseca nalazi mirniji posao i napušta Zadarski list, a dolazi Božena Kucelin koja u Zadarskom listu radi i dan-danas, priča Jusup i napominje kako su novine od početka otvorene za sve koji imaju što reći i napisati, s time da su ravnopravno za objavljivanje konkurirali svi medijski relevantni tekstovi bez obzira na to tko ih potpisuje; profesionalni novinari, stalni suradnici ili čitatelji.

12.000 primjeraka tjednika

Vrlo je brzo list postao – identitet Zadra, osluškivao je bilo cijele županije, povezivao ljude i krajeve i predstavljao nas diljem Lijepe Naše, pa i izvan njenih granica što najbolje potvrđuje posjet američkog stručnjaka za medije Hermana J. Obermayera koji je kao izaslanik USAID-a kazao kako se ovakvo što nije dogodilo ni u SAD-u.

Zaista, pravo medijsko čudo, nakon samo tri mjeseca izlaženja s početnih 5.000 Zadarski list popeo se na 7.000 prodanih primjeraka. Naravno, rastao je i broj zaposlenih i honoraraca, doduše ne toliko da bi postao dnevni list, ali…

– Nakon četiri godine od početnih 5.000 tjednik Zadarski list se 20. prosinca 1998. godine zaustavio na rekordnoj tiraži od 12.000 primjeraka. Sutradan, 21. prosinca, izišao je prvi broj dnevnika Zadarski list, ponosan je Jusup koji se prisjetio kako je Narodni list, odnosno Škulić odbio suradnju smatrajući da tada još nije bio pravi trenutak za dnevne novine.

Međutim, interes je pokazao riječki Novi list, no Jusup je tvrdio da to mora, u trenutku stvaranja, biti čisti, autohtoni zadarski proizvod. Tako je i bilo, no vrlo se brzo ostvarila suradnja, u vidu razmjene tekstova, s Novim listom, a Jusup ističe kako su oduvijek lijepo i uspješno surađivali s Novim listom, Glasom Istre i Glasom Slavonije koji su i tada i sada u hrvatskom vlasništvu. Današnja povezanost nije slučajnost.

No, vratimo se još malo na 1997. godinu. Za razliku od Škulića, ali i čelnika Slobodne Dalmacije, ideja o pokretanju dnevnika odmah se dopala Anti Jurjeviću, vlasniku tada moćnog Zadarkomerca.

Teškoće većinskog vlasnika

– S pripremama se krenulo potkraj 1997. godine, odmah nakon što je donesena odluka kojoj je prethodio elaborat o isplativosti pokretanja dnevnog lista. Uz kalkulaciju očekivanih prihoda i rashoda, u sklopu elaborata razrađena je organizacijska i kadrovska shema dnevnika Zadarski list. Valjalo je osigurati sredstva i za podizanje nove hale za tiskaru i nabavku novinske rotacije koje u Zadru dotad nije bilo.

Znatna sredstva uložena su i u uređenje prostora za rad redakcije u Medulićevoj 2 koji smo potpuno devastirani dobili u najam rješenjem Poglavarstva Grada Zadra. Planom investicija obuhvaćena je nabavka informatičke opreme za potrebe novinske redakcije i grafičke pripreme, a polazeći od činjenice da su za realizaciju svakog pa tako i ovog projekta najvažniji ljudi i njihovo znanje, odmah se pristupilo traženju kadrovskih rješenja, priča Jusup.

Ipak, prije pokretanja dnevnika, nijedna od važnih stavki nije bila u potpunosti ispunjena. Nijedna, ističe Jusup, osim strasti, teško opisivog entuzijazma i danonoćnog rada.

– Niti je bilo novca, niti dovoljno (kvalitetnih) kadrova, a na tržištu dnevnih novina u vlastitom gradu trebalo je steći naklonost čitatelja godinama “navučenih” na splitsku Slobodnu Dalmaciju, kaže sasvim realno Jusup.

Bilo kako bilo, prvi brojevi na 24 stranice, po cijeni od 4,5 kuna, dobro su prošli na tržištu, ali je prodaja s vremenom počela padati, a dodatni uteg bile su teškoće u koje je počeo zapadati Zadarkomerc, pa i njegov vlasnik Ante Jurjević koji je uz Tiskaru ZAK, tada preko svojih posrednika, bio i većinski vlasnik prvog zadarskog dnevnika. U takvim okolnostima odlazili su brojni ljudi, a Jusup i Kucelin, kao suvlasnici, davali vlastiti novac za plaće i honorare, sve s ciljem da list opstane.

Promjene na čelu lista

Ne samo da je opstao, nego je polako vraćao imidž poželjnih novina, tiraža je počela rasti. U vlasništvo ulazi Tankerska plovidba, a nova vlasnička struktura i stečena znanja u proizvodnji dnevnih novina bila su jamstvo daljnjeg postupnog rasta i razvitka Zadarskog lista.

– Tada je zbog određenih neslaganja pojedinih čelnika Tankerske plovidbe s uređivačkom politikom došlo do moje smjene, a novi glavni urednik postao je moj dotadašnji zamjenik Luka Perić koji je stasao u Zadarskom listu.

Ja sam dobio ulogu savjetnika direktora i glavnog urednika, a pokazala se točnim ona izreka da savjeti pametnom ne trebaju, a onim drugima ne koriste. Imao sam vremena i pokrenuo sam prilog Plodovi zemlje i mora, kazuje Jusup.

Mijenjali su se urednici, novinari su odlazili i dolazili, a Jusup napominje kako Zadarski list nije nikad zatvarao vrata onima koji znaju raditi, pa su se neki, kao primjerice prvi direktor Tomislav Marijan Bilosnić i novinar Ivan Stagličić, vraćali i po nekoliko puta.

Kadrovske rošade i različita vlasništva uobičajena su pojava za svaki medij, ono što je važno jest to da je, unatoč mnogim poteškoćama, padovima i usponima jedini zadarski dnevni list dočekao svoj trideseti rođendan.

Suradnja regionalnih listova

– Više od osam tisuća brojeva, to su milijuni novinskih stranica na kojima su ispisana i oslikana sva relevantna događanja u Zadru i zadarskoj regiji, zemlji i svijetu, u proteklih 30 godina. Četiri godine neprekidnog tjednog i 26 godina dnevnog izlaženja, unatoč materijalnim poteškoćama, kadrovskim rošadama i vlasničkim transformacijama, svjedoči o naporima maloborojne ekipe novinara i urednika, jer najmalobrojnija smo dnevna redakcija u Hrvatskoj, vjerojatno i u svijetu, ali i narasloj svijesti o potrebi da Zadar i Zadarska županija imaju svoj dnevni list.

Novinari i urednici će dolaziti i odlaziti, vremena se mijenjati… Zadarski list ostaje, ide i ići će, jačati i razvijati se paralelno s jačanjem potrebe ovdašnjih ljudi i institucija za izražavanjem gradskog i regionalnog identiteta i kroz domicilne dnevne novine, naglašava Jusup.

Zadarski list ostaje tako, generalno govoreći, tiskani mediji od 2008. godine, kada su se pojavili digitalni, postaju potisnuti i kreće, kako kaže Jusup, utrka za vijestima i zanemaruje se ono zbog čega postoje mediji – da prenose kvalitetne i točne informacije.

– Budući da je kod nas riječ o malom tržištu, ide se toliko daleko da novinarstvo nažalost gubi vjerodostojnost. Smatram da je budućnost medija u tome da oni kvalitetni nađu načina da se samofinanciraju, a veliku šansu imaju dnevni regionalni listovi koji razvijaju svoje portale uz tiskana izdanja, po ugledu na velike svjetske medije. Na primjer, londonski Guardian je imao tiskana izdanja po cijelom svijetu.

U međuvremenu su ih reducirali razvijajući digitalna izdanja, portale i tako su zadržali svoje čitatelje kao i oglašivače. Štoviše, postali su još jači. To je put kojim trebaju ići i naši mediji, posebno regionalni koji imaju dobru perspektivu. Zadarski list, Glas Istre, Novi list i Glas Slavonije surađuju, a jedni drugima ne konkuriraju.

Tiskani mediji imaju tradiciju, najbolji među njima i ugled među čitateljima što je šansa i za nas. Zadarski list je medijski brend, institucija bez koje je danas nemoguće zamisliti Zadar i Zadarsku županiju, govori naš prvi glavni urednik o budućnosti medija.

Na koncu, svim suradnicima, novinarima i urednicima koji su sudjelovali u stvaranju našeg lista, kao i svim čitateljima bez kojih našeg lista ne bi bilo Jusup, čestita 30. rođendan Zadarskog lista.

– Zdravi i veseli bili, al neka nas sve Zadarski list nadživi!, poručuje već tradicionalno.