Grad bez Lista ko slikar bez kista! Donosimo presjek nekih od najvažnijih događaja u Zadru

Foto: Arhiva ZL

Tri desetljeća Zadarskog lista! Koliko li je samo novinskih redaka stalo u te godine, koliko događaja, ljudi, fotografija, koliko novih tehnologija… Koliko li je sve novinara, urednika i fotografa ostavilo pisani i fototrag u našem listu i ne promišljajući koliko je to zapravo i doslovno neizbrisivo?!

S emocijom

Utisnuli su svoje ime na novinske stranice i poslali ga u bespuća interneta, zauvijek povezani sa Zadarskim listom, svojevrsnom kronikom svoga grada i domovine.

S obzirom na to da se svake godine prigodnim riječima, vezanim za 3. studenoga 1994., datum izlaska prvog broja Zadarskog, kako i priliči, obnavlja sjećanje na pokretanje lista, njegove vlasnike, direktore, glavne urednike, novinare, kolumniste, na ovu okruglu obljetnicu želim istrgnuti tek komadiće prisjećanja na neka nacionalna društveno-politička zbivanja i aktere te na neke zadarske projekte i objekte koje je u ovome svome odsječku vremena “zaustavio” i zapamtio Zadarski list.

Kako ove retke ne piše sveznajuća umjetna inteligencija nego izlaze iz mojih misli i ispod mojih prstiju, teško je, a nije ni potrebno, robovati kronologiji i sveobuhvatnosti, a izostaviti emociju koja se izborila za svoje pravo u ovom tekstu, pokrićem od preko dva desetljeća vjernosti Zadarskom listu.

13.11.2007. Tadašnji premijer Ivo Sanader na predizbornom skupu HDZ-a okružen razdraganim mnoštvom

Persone pred “Ogledalom”

Brojne su se političke persone tijekom desetak godina pisanja stotina kolumni natiskale pred moje “Ogledalo”, nudeći likom i djelom inspiraciju svojim vrlo često taštim i tragikomičnim potezima i izrekama, a sve kako bi se dočepale vlasti za koju ih je, mislile su dok nisu pale, sam Bog stvorio.

Tako je česta tema bio ljubitelj skupih satova, elokventni, tada premijer Sanader koji se jednog dana samo skupio s političke pozornice ostavljajući na milost i nemilost svoju blisku suradnicu Kosor koja je, pak, ostala zapamćena po onoj “kud Ivo, tud i ja”, a koju, kako je poslije izjavila, nije nikad ni izrekla.

Da su političari i njihovi postupci neiscrpna tema, a oni kompleksni likovi dostojni ponajboljih romana, pokazuje i činjenica da spomenuta istaknuta HDZ-ovka danas više nije u toj stranci, ali je postala njezina kritičarka i politička analitičarka.

Nabacivanje blatom između HDZ-a i SDP-a traje još od Tuđmana i Račana, svih ovih godina, do dosade. Ostalo je zapamćeno pjevanje, tada predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, na Dan Oluje, kao, nažalost, i neostvarena njezina izjava o lakoj zaradi tisuća eura koja samo čeka hrvatske ljude. Josipović i Mesić kao predsjednici države, posve različiti, nadahnuli su brojne rečenice. Ta dva fikusa, koja to nisu htjela biti.

A ne želi to danas ni Milanović, ili želi? Rekao bi Plenković, bolje da se previše ne umara.

Doček Vatrenih Zadrana 17. srpnja 2018. godine

Dočeci za pamćenje

O nepotizmu, stanju u zdravstvu, zemlji (ne)znanja, korupciji, puno je toga napisano, no, nažalost, malo se toga promijenilo, a i ono što se otkrilo i porocesuiralo, dobrim dijelom se može zahvaliti upravo medijima, koje se od strane političara često omalovažava i vrijeđa, no zna se kako se moćnici u svojim nečasnim i grešnim radnjama zasigurno ne boje Onog kojem se mole, nego strepe baš od tih “dosadnih” medija koji ih ne ostavljaju na miru.

Osim svih važnih nacionalnih tema, poput izbora, smjena vlasti, ulaska u EU, velikih projekata, Zadarski list u lokalnim rubrikama objavljuje svakodnevno sve važno u životu svog grada i njegovih ljudi.

Od nekih velikih događaja u gradu koji se pamte i na stranicama Zadarskog svakako se izdvaja nekoliko masovnih dočeka, Ivana Pavla II., generala Gotovine i Markača te srebrnih Vatrenih.

U gradu košarke slavilo se na Narodnom trgu s košarkašima, bilo na terenu prilikom velike poplave koja je napravila štetu u gradu i županiji… Izvještavalo se sa sjednica gradskih i općinskih vijeća, pratilo u stopu načelnike.

List je zapamtio sve svoje zadarske gradonačelnike i beskućnike, velike i male ljude, lijepe i ružne događaje, sretne i tužne priče, branitelje i prijatelje, crkvene procesije, turističke manifestacije, privatizaciju, stečajeve, prosvjede, gospodarske zone, stanogradnju, škole, talentirane ljude i uspješne mlade nade…, još puno toga što se ne može stisnuti u ovaj prigodni tekst.

“Rađanje” Dvorane Krešimira Ćosića 29.02.2008.

Kad zasviraju “Orgulje”

U Zadarskom listu, kada bi se prolistao tijekom svih ovih godina, sačuvano je tako i svjedočanstvo o gradnji, nicanju nekih poznatih zadarskih objekata koji su promijenili lice grada.

Danas kad prođem pokraj Višnjika, njegove tzv. “Peke”, sine mi davna slika kopanja temelja za taj danas prepoznatljivi zadarski sportski centar. Isto tako, čuvam sjećanje na početak gradnje Morskih orgulja, na riječi arhitekta Bašića kako će u Zadru svirati vjetar i more, a danas tu glazbu prirode slušaju turisti iz cijelog svijeta.

Zgrada sadašnje Poliklinike godinama je kao nedovršena oronula građevina nagrđivala izgled Zadra i bila temom niza kritičkih članaka… U staru Tehničku školu uselilo je Sveučilište. Plovio je list i s Gaženicom koja je postala i svjetska kruzerska luka. Godinama se čekao linearni akcelerator i skupljale donacije, sada je konačno u bolnici….

Kao europski projekti zablistale su Kneževa i Providurova palača, obnovljeni su Muraj, prometnice, riva, Centar Mocire, Centar za mlade i druga infrastruktura… I sve je to bilježio Zadarski, i nije fraza – opisivana je svaka faza.

16.5.2012. Pratio se i napredak u izgradnji Poliklinike

Jedni za druge

Vidljivo je kako Zadar iz godine u godinu raste i razvija se, a s njime, oslikavajući ga, i njegov, naš Zadarski. Jer, što bi bio grad bez lista – ko slikar bez kista!

Nastavit će zato biti informativan, kritičan i optimističan, uvijek spreman posebno na pohvalu humanosti. Treba se oduprijeti žutilu i banalnosti, zaglupljujućim sadržajima i ne dopustiti da nas se uvjerava i proziva kako mediji više nemaju svoju najvažniju misiju – da mijenjaju svijet i ljude nabolje.

Wings for Life, utrka u kojoj se trči za one koji to ne mogu je događaj kojim se Zadar teba ponositi, jer kako jednom napisah u Zadarskom, o dobroti treba pisati, u njoj treba sudjelovati i nju treba slijediti, unatoč svijetu i vremenu koje nas često sili da živimo mučeni svojim sitnim sebičnostima, zatvoreni u svoje čahure, gledajući svoja posla i ne mareći za druge.

Jer, na kraju krajeva, dobri ljudi su bogatstvo grada, njegova najljepša stranica koja zaslužuje u Zadarskom listu biti – Naslovna.