Nedjelja, 6. listopada 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

NEDOVRŠENA GAŽENIČKA ZGRADA

ZABORAVLJENA MJESTA (3) Umjesto dobrodošlice, mi imamo šaku u oko

Autor: Doris Babić

02.10.2024. 13:33
ZABORAVLJENA MJESTA (3) Umjesto dobrodošlice, mi imamo šaku u oko

Foto: Mislav Klanac



Prolazeći Kalmetinom, niste mogli ne primijetiti ogromnu ruševnu zgradu, zgradu Luke Zadar koja nikad nije dovršena i nikad nije iskorištena unatoč svom strateškom položaju, na samom ulazu u grad, usprkos neposrednoj blizini luke i razvoju i strelovitom razvoju prostora u ovom dijelu grada u kojem se otvaraju ili brojni trgovački centri ili kakva skladišta.


Požar iz 2018.


Industrije, naravno, nema. Nema je nigdje, no to je široka priča koja prelazi okvire ovog teksta, no napomenimo ipak da još od 1995. godine u Zadru zapravo nije otvoren nijedan industrijski proizvodni pogon, a velika većina njih ugašena je devedesetih čime je ugašeno i oko 11.000 radnih mjesta.


Možda su baš zato, osim estetskog narušavanja vizure grada, ovakve napuštene zgrade, pune potencijala, prava šaka u oko.




Kao da nas podsjećaju na to što bi se sve moglo ostvariti i imati, samo kada ne bismo uvijek iznova zapinjali u raljama birokracije i tromosti države koja, dolazimo do zaključka pretraživajući povijest ove ogoljene ljepotice, uvijek ima razne centre i fondove koji su, s obzirom na to da se stanje ne mijenja, samo sebi svrhom.


Danas se zgradi ne može prići, ograđena je visokim ogradama, a još je bolje zaštićena morem drače.


Promatrajući je iz daljine, lako je uočiti i grafite i urušeno krovište, za pretpostaviti je da su ograde postavljena u svrhu zaštite, posebno ako imamo na umu da je ova zgrada 2018. tek kratko došla u fokus javnosti, kada je u njoj izbio požar uslijed paljenja električnih kabela kako bi se izvukao bakar što je čest način zarade za Rome.


Požar se ugasio, svijet je nastavio dalje, baš kao i nebriga.



Pretvorba


Kako su tada prenosili nacionalni mediji, 2006. Hrvatski fond za privatizaciju (HFP) pokušao je po četvrti put prodati tu nedovršenu zgradu po početnoj cijeni od 9,2 milijuna kuna.


Međutim, u natječaju je bilo naglašeno da je poduzeće Luka vlasnik zemljišta koje okružuje zgradu, ukupne površine 7.861 četvorni metar, kao i zemljišta na kojem je sama zgrada izgrađena 1989. godine.


Zagrebačka građevinska tvrtka Tehnika bila je investitor te građevine, no nije je uključila u elaborat o pretvorbi, čime je zgrada prešla u državno vlasništvo, a tvrtka Tehnika nikada nije uložila prigovor na to. Luka je tada ustupila zemljište za gradnju, a prema ugovoru, trebali su dobiti 1.200 kvadrata uređenog uredskog prostora.


Na natječaje su se javljali rijetki, a čak bi i oni odustali zbog nepostojanja pristupne ceste koja se dugo planirala, planirala i na kraju od toga nije bilo ništa.


U međuvremenu, prostor se modificirao, prilagođavao na način kao da ta zgrada uopće ne postoji. Naravno, nagrizao je i zub vremena i bilo bi suludo sada očekivati neku promjenu.


I tako, ova oronula i zapuštena građevina šalje poruku o nebrizi i neiskorištenom potencijalu, umjesto modernog i reprezentativnog objekta koji bi trebao dočekivati putnike, turističke brodove i kamione u jednom od najvažnijih prometnih čvorišta Dalmacije, posjetitelje dočekuje prizor napuštenog betonskog kostura.


Ova je zgrada postala još jednim od simbola birokratske neefikasnosti i propuštenih prilika.


Zaboravljena mjesta


Kroz serijal tekstova »Zaboravljena mjesta« donosimo priče o kompleksima i građevinama na koje je država u potpunosti zaboravila, otkrivajući njihovu prošlost i potencijal za budućnost. Ove zapuštene lokacije kriju fascinantne priče koje su s vremenom pale u zaborav, ali zaslužuju novu pažnju.