Svjetlo i tama, ruku pod ruku

Nije dovoljno biti sretni. Potrebno je i biti sretnici koji prepoznaju da imaju sreće. Živimo u malo čudnim vremenima. Zasigurno smo ponešto ljuti, razočarani, pomalo spremni za susret s trosjedom jednog stvarno dobrog psihologa koji bi nam pomogao oko nezgodacije zvane-depresija.
I to ne samo da je realno prilično teško gurati naprijed. Realno je da u ovo doba godine, kratki dani, malo svjetla i vrlo nesimpatični klimatski uvjeti potpomažu da se jadni seratonin, hormon sreće u našim tijelima bori za opstanak na jedvite jade.
No čudno je ljudsko biće. Imamo nevjerojatnu sposobnost nade. Kada dotaknemo dno, u nama se budi želja za borbom. Kada izgubimo najdraže stvari ili ljude počinjemo cijeniti sjećanje na njih. Uzalud bi sada bilo sakrivati se iza prsta sa opomenama tipa: »cijeni ono što imaš, dok imaš« Mi ljudi smo jednostavno takvi.
Imamo mi još ponešto urođeno. Tražimo znakove. Volimo srećonoše. Volimo simbole, pogotovo one koji ukazuju da Sunce samo što nije granulo.
Ovaj trenutak u godini je nevjerojatna koncentracija baš svega ovoga. Vrlo ljudskog. Nježno ljudskog.
Božić dolazi. Sutra se pali prva svijeća na adventskim vjenčićima. I svijeće i biljke koje se tradicionalno koriste su krcate simbolima. I to prastarim simbolima. Krug, neprekinuti vijenac je vječnost. Borovina ili jelovina je zimzelen za besmrtnost. Lovor je za pobjedu i zdravlje. Cedar za hrabrost. Vatra je svjetlo u tami. Sutrašnja, svijeća proroka je nada i iščekivanje.
I božikovina. Ona je tu da nas podsjeti svojim listovima koji bodu, na trnovitu krunu. Ne vidi se svjetlo dok nema tame. Ne učimo ništa dok nemamo kušnje i probleme koji nas nauče vrijedne lekcije. Ne cijenimo dok ne izgubimo. Sport, učenje, rast, sve to boli. No donosi nagrade.
Naša vlastita tijela su napravljena po tom ustroju. Endorfini su hormoni koji se javljaju kao prirodna reakcija na bol. I fizičku i psihičku. Kada plačemo, jedemo feferončić, bavimo se sportom u kojem mišići jauču: dosta ne mogu više, boli me. Tijelo razvija endorfine. To je onaj blaženi osjećaj opijenosti.
Božikovina na vijencu, iako nam može izazvati bol ubodom svojih oštrih listova dok vijenac izrađujemo, i time potaknuti endorfine kao odgovor tijela, ima u svojem biljnom spektru bioaktivnih spojeva nešto što je kao seratonin. Baš onaj hormon sreće koji fali kada je puno mraka. Pa bio on doslovan zbog kratkih dana, što zakonima naše biologije spušta razine seratonina, ili ako je mrak duhovni, zbog tuge zabrinutosti i problema. Ljepota biljaka je što ako je u njima određeni spoj pa kada dođe u organizam, on jednostavno djeluje. Zakoni biologije i kemije. Ne raspravlja zbog čega smo tužni. Pukne seratonin, pa ti vidi.
Ilex Aquifolium, latinski naziv za božikovinu, u vjenčić se stavlja zbog vjerovanja da imaju jaku moć da zaštite čovjeka od bolesti i svakog zla i nesreća. Simbol je Isusova rođenja, crveni plod Isusove krvi, a list Isusove krune. U doba starih Rimljana grančica božikovine se upotrebljavala kao simbol zaštite od munje, uroka i čarolije. U tradiciji kršćanstva koristi se kao zaštitnik doma i obitelji. Vjerovanje kaže da božikovina štiti od lutajućih mrtvih duša koje traže ulaz u topli dom. Stavlja se u obliku vijenca na ulazna vrata kako bi spriječila ulaz zlim silama. Kaže se da ova biljka zadovoljava potrebu za ljubavlju, a suprotna je osjećajima kao što su zavist, ljubomora i nepovjerenje.
Čudna je ovo biljka. Bode, pa time potiče proizvodnju endorfina. Plodovi joj se crvene i listovi su najljepši pod snijegom, u zimi. Otrovne su bobe no biljka je ljekovita. Pomalo kao da opisujem život sam. Lijep je no završava smrću.
Njezina ljekovita svojstva u narodnoj primjeni su zaista šarolika, no kao naručena u ovo doba godine. Liječenje artritisa i drugih reumatskih oboljenja. Nešto što po vlažnom i hladnom vremenu mogu osjetiti i mladi ljudi, jer lako zahrđaju zglobovi svima kada se upravo zbog kiše nikuda ne krećemo. Slabokrvnost, bolesti limfe, i otečenih limfnih žlijezda, bolesti dišnih organa i putova, bronhitis i katar, bolesti probavnog sustava, slabi rad želuca ili malo pretjerivanje sa hranom, bolesti jetre, krvarenja, tegoba s mokrenjem ili za pojačano izlučivanje mokraće, visoke temperature. Sok iz listova dobiva se mljevenjem svježe ubranih listova, a iscijeđeni sok rabi se za liječenje bolesti jetre. Korijen se koristi za pojačano izlučivanje mokraće i za izazivanje znojenja u liječenju grozničavih stanja i povišene tjelesne temperature.
Bobice božikovine sadrže alkaloide, kofein, teobromin i saponine i otrovne su za ljude. Izazivaju mučninu, jako povraćanje i proljeve, grčeve u trbuhu i povremeno dermatitis. Listovi sadrže glikozid ilicin, ileaksantin, triterpenoid, treslovinu, a kora tanin i ljepljive tvari, žutu boju, pektin. Božikovina je strogo zaštićena biljka, tako da ako ju ne uspijete kupiti kod cvjećara, na vjenčić stavite nešto drugo, a kao simbol nade i zaštite protiv zla iskoristite potpuno besplatni i vrlo efikasni – zagrljaj svojih voljenih. Dokazano diže sve hormone sreće, i podsjeti nas ipak na trenutak koliko toga lijepoga imamo u životu.