Prezimljavanje u Europi

SERIJA O MALIM AZIJATIMA
„Neki novi imigranti“ jeste američka tv serija obiteljskog tipa, a koja se  emitira na kanalu RTL2 u kasnim večernjim, ili još preciznije, u ranim  noćnim satima, ako što je već dulje vrijeme vrlo glup običaj naših  televizijskih kuća. O čemen se radi? „Dvanaestogodišnjak se sa svojim  roditeljima i braćom iz washingtonske kineske četvrti preselio u  predgrađe Orlanda. Riječ je o kulturološkom šoku za ovu obitelj  imigranata u komediji o potrazi za američkim snom.“ Tako piše u tv- programu. Serija je ustvari izvrsna, na tragu vrhunskih produkcija toga  tipa kakve rade Amerikanci, a opet da se ne izbljuvaš od pretjeranih  emocija i ostalih perverzija tako tipičnih za taj narod, a kakve se najbolje  vide u onim slatkastim obiteljskim dramama koje na HRT emitira svakim  radnim danom oko 13.30. Sve je dakle dobro osim dvije stvari. Prva je,  ona već spomenuta i uobičajena, da se obiteljski filmovi i serije emitiraju  noću tako da ih obitelji s djecom ne mogu pogledati, a druga, još  perverznija je upozorenje da se ponuđeni materijal ne preporučuje djeci  mlađoj od 12 godina. S obzirom da je ovo snimano za djecu te dobi,  postavlja se pitanje, tko je u tim komisijama koje ocjenjuju što je za koju  dobnu skupinu zbunjen, tko je lud, a ja bi nadodao – i tko je glup, jer  zabraniti gledanje ovako dobre serije mlađima od 12 godina može  isključivo glup čovjek.
JOŠ JEDAN „POVIJESNI USPJEH“
Na krilima euforije naše nogometne reprezentacije, dio medija,  pogotovo televizijskih pokušao je Dinamov uspjeh u Europi prikazati kao  nešto povijesno vrijedno, nešto o čemu će generacije pričati i sjećati se te  godine kada je Dinamo „prezimio u Europi“. Da se odmah razumijemo,  uspjeh bilo kojeg hrvatskog kluba je uspjeh i hrvatskog nogometa, ali ovo  mistificiranje i fetišiziranje ipak polako počinje ići na živce.
Da se razumijemo. Ne pratim i ne cijenim Hrvatsku nogometnu ligu, a  pogotovo mi idu na živce te navijačke skupine koje su same sebi svrha i  čiji pojedini članovi misle da su iznad zakona i ustavnog poretka ove  zemlje. S druge strane, zbog specifičnosti nogometne hijerarhije, raznih  poduzetnika – menađera koji u cijeloj toj prići imaju i svoju lijepu  računicu, a da i ne spominjemo forsiranje jednog kluba u odnosu na sve  ostale, sudačka pogodovanja i sl., većini se ljudi cijela ta priča ogadila i  tek je ovaj veliki uspjeh reprezentacije malo doprinio povoljnijoj  percepciji.
IPAK TO NIJE TAKO KAKO ONI KAŽU…
Ono što je u cijeloj priči meni simpatično blesasto to je to famozno  „prezimljavanje u Europi“ o kojem nam toliko pune uši preko malih  ekrana. Još sam prije nekoliko godina, kada je Dinamo po 45-i put ispao  još u jesen prorekao, kako će se jednom u svemiru zvijezde postaviti tako  da Dinamo ipak uspije, samo što nakon toliko godina ipak ne bi trebalo  to slaviti kao vrhunsko ljudsko dostignuće. Jer, ako realno pogledamo, a  pogotovo mi koji imamo neke veze s inteligencijom i logikom, a praktično  gledajući, Dinamo, niti je dočekao proljeće u Europi, niti je prezimio u  istoj. Kako? Jednostavno. Benfika ga je eliminirala 15. ožujka, a zima  završava, mislim, 21. ožujka. Dakle, Dinamo je „dočekao“ zimu u Europi,  proveo veliki dio zime u istoj, ali ipak nije prezimio, a pogotovo nije  „dočekao proljeće“. Znam da je to sve nevažno za sve ono što se u zemlji i  u svijetu događa, ali da ne bi sada opet 40 godina slušali o tim  pojmovima, kao što su nam pedeset godina krivo govorili kako je  osvajanje kupa Velesajamskih gradova isto što i osvajanje kupa U.E.F.A.  Modrim dečkima inače svaka čast na uspjehu jer su ipak dobro igrali i  probili se malo dalje nego inače, a i sudac im baš nije bio po volji, ali  ipak moraju biti svjesni da se u Europi sudi malo drukčije nego u  Hrvatskoj.