LUKA BUJAS: “S balkona hotela smo slušali detonacije”

Čuli smo se kada je počelo. Internet nudi informacije i pitao  sam ga kako je? Jeli opasno? Vraća li se u Zadra?
– Za sada ne još. Nije toliko loše kako pišu mediji – kazao je Luka Bujas,  zadarski košarkaški trener koji je kao pomoćnik Željka Pavličevića radio  u glavnom gradu Libije, Tripoliju, u ovom trenutku jednom od najopasnijih mjesta na kugli zemaljskoj. Tri dana kasnije, Bujas je zajedno s Pavličevićem i Amerikancima koji su igrali za klub AL-Ittihad  ipak odlučio  otići.
– U početku se zaista činilo benigno. No, vrlo brzo je postalo ozbiljno.
 Kalifa Haftar, zapovjednik Libijske nacionalne vojske (LNA), pokrenuo je 4. travnja ofenzivu i naredio svojim snagama da zauzmu Tripoli.
– Trebao se potpisati mirovni sporazum, ali do njega nije došlo i situacija je postajala sve ozbiljnija, a sve je eskaliralo kada je  Kalifa Haftar osvojio aerodrom, koji je bio na južnoj strani grada, nekih 20-ak kilometara  od hotela gdje smo se mi nalazili. S balkona hotela smo čuli detonacije.  Kao što je to kod nas bilo početkom 90-ih.
Više se nije moglo ostati u Tripoliju?
– Taman smo došli na utakmicu i tijekom zagrijavanja su nam javili da  se ona neće održati, jer su borbe preblizu gradu. Dan kasnije je odlučeno  i da se prekida prvenstvo. I više nije bilo smisla ostajati. Nije se moglo  trenirati, prvenstvo se nije održavalo i odlučili smo da tu večer odemo  kući. Kupili smo avionske karte s drugog, funkcionalnog aerodroma. Ja  sam imao let za Istanbul.
No, nekoliko sati prije predviđenog leta aerodrom je bio bombardiran i s njega se nije moglo letjeti. U tom trenutku je bilo jasno da će  put u Hrvatsku trajati kud i kamo duže.
– Krenuli smo s kombijem prema Tunisu. Dva Amerikanca, Željko, ja i  ljudi iz kluba. Put je bio sve samo ne ugodan. Često su nas zaustavljali,  provjeravali. Nije bilo ugodno, ali smo se u konačnici uspjeli probiti. Izuzetno su nam pomogli ljudi iz kluba, koji su bili maksimalno korektni.  Baš radi njih smo relativno brzo prošli granicu, iako je bila velika gužva,  pošto je mnogo ljudi željelo otići iz zemlje. Iz Tunisa sam onda uzeo  avion za Muenchen pa onda i za Zagreb.
Kako su članovi obitelji i prijatelji reagirali kada su do njih došle vijesti o problemima u Libiji.
– Svakako nikome nije bilo ugodno. Svi su mi govorili da se odmah vratim, ali nisam se mogao prvi pokupiti i otići. Imao sam obavezu prema  ljudima iz kluba.
Vjerojatno nije niti Željku Pavličeviću bilo ugodno u tim trenucima?
– Trener Pavlićević je u početku smirivao situaciju. Govorio nam je da  se strpimo i da vidimo kako će sve to izgledati. No, i on je shvatio u  određenom trenutku da nemamo razloga više ostati u Tripoliju. I svakako treba istaknuti da je on ostavio otvorenu opciju povratka, ukoliko se  situacija smiri.
Zadovoljni ste odnosom ljudi iz AL-Ittihada?
– Ljudi iz kluba su prema nama bili maksimalno korektni u svakom  pogledu. U svakom trenutku našeg boravka tamo omogućili su nam sve  što je potrebno i naš je odnos trenutno bez ikakvih repova. Oni sigurno  nisu krivi za to što se događa. Njima su ruke potpuno vezane. Nisu nam  ostali dužni ništa, dok u Hrvatskoj nema mjesta gdje sam radio, a da se  nakon toga mjesecima nisu rješavali dugovi. Mi u Hrvatskoj znamo podcjenjivati neka druga mjesta i neke druge zemlje, ali odnos kakav sam  imao u Tripoliju, još nikada nisam imao u Hrvatskoj.

Povratak u Libiju?
– Ne razmišljam trenutno o tome, pošto je situacija i dalje neizvjesna. Ali tamo  sam proveo predivna dva mjeseca i ukoliko bude sve kako treba, ne bih imao ništa  protiv povratka. I čelni ljudi kluba su bili zadovoljni nama. Od kada je stigao Pavličević, momčad se jako digla, lagano smo prošli četvrtfinale prvenstva u uvjeren  sam da bi osvojili barem jedan trofej, ili Kup ili prvenstvo.

Rođenje djeteta pa sve ostalo
Kakvi su planovi u ovom trenutku?
– U ovom trenutku nemam planova. Supruga mi je trudna, u rujnu treba roditi i  svakako želim biti ovdje tada. Naravno, u ovom poslu, nikada ne znaš kada može  doći neka ponuda.