KULTURA KOMUNIKACIJE Zašto su kritičari stanja u biogradskoj bolnici anonimni?

I kao čovjek i kao novinar i kao glavni urednik prezirem anonimna pisma. Bez obzira na njihov sadržaj, u pravilu iza takvih nepotpisanih tekstova stoje kukavice, bezlični likovi čiji konačni cilj nije nikakva istina i pravda nego neki interes, osveta ili jednostavno želja da bacanjem blata na izabrane ljude i skupine zapravo liječe svoje frustracije i komplekse. Nema tu ničeg konstruktivnog!
U redakciju Zadarskog lista, adresirano na uredništvo, na glavnog urednika ali i meni kao privatnoj osobi, pristigao je u posljednje tri godine veliki broj takvih pisama. Čim ih otvorim, a vidim da je nepotpisano, niti ne čitam sadržaj, zgužvam papir i bacim ga u smeće! Sada mi je pomalo žao, jer sam ih mogao kompletirati i dati nekom psihologu koji je mogao o njima napisati neki stručni članak iz područja anatomije ljudske destruktivnosti.

Pozivaju se na Boga
No, ovaj put činim iznimku i referiram se na jedno od takvih anonimki koja je jučer poštom pristigla u redakciju Zadarskog lista. Na kraju tog, doduše vrlo pismenog pa i na prvo čitanje uvjerljivog teksta, stoji: »Umjesto naših potpisa, BOG vas sve blagoslovio i hvala od srca«! Obožavam kada se na Boga pozivaju ljudi koji bi da netko drugi javno stane i potpiše se pod njihove probleme, jer se oni, eto, »boje strahovlade« u svojoj radnoj sredini i tome slično.
U pismu se konkretno radi o biogradskoj bolnici, a autori se predstavljaju kao »grupa radnika, većinom zaposlenici operacijske sale u Specijalnoj bolnici za ortopediju Biograd na Moru«. Žale se, između ostalog, na »rad u zoni zračenja bez odgovarajuće zaštite«, a što se, navodno, kako tvrde ovi ljudi koji dijele Božji blagoslov nama novinarima, »tražilo od njih«.
E, sada, gospodo pisci ovih anonimnih redaka, a i svi vi koji imate navadu pisati »u vjetar«, molim vas da ne gubite svoje dragocjeno vrijeme pišući nam o stvarima koje se nikada neće i ne mogu objaviti tek tako, jer novinarstvo je struka i ona ima svoje zakonitosti. Zadarski list nije ničija oglasna ploča, a poglavito ne anonimnih pisaca pisama koji bi da njihove ratove vodi netko drugi dok su oni udobno uvaljeni u fotelju svoje anonimnosti.
Živimo u demokratskoj i slobodnoj zemlji. Imate sto načina da iskomunicirate svoj problem. Ako ste pošteni i ako ste uvjereni u istinu svoje priče, čemu anonimnost!? Ukazujte na probleme, organizirajte se, djelujte, kritizirajte, ali, zaboga, stanite iza svojih riječi i postupaka.

Stati iza svojih riječi
Mi novinari jako dobro znamo što znači i što donosi javno napisana i objavljena riječ. Ona gotovo u pravilu nekome paše, a nekoga boli. Ali, to je odgovornost koju ne bi trebali snositi samo novinari nego svi građani koji se (navodno) bore bolju radnu sredinu, bolje uvjete rada, bolje međuljudske odnose, više pravde i istine. Ali, da bi ta takva borba bila vjerodostojna, morate iza nje stajati imenom i prezimenom.
Novinari nisu vaši glasnogovornici ni poštari. Zato, molim vas poštovana gospodo, prestanite s anonimnim pismima jer će, nažalost, završiti tamo gdje im je mjesto – u košu.

S poštovanjem.
Šenol Selimović, glavni urednik