Kada nemaš dovoljno hrvatskih ridikula dobro dođu i ovi iz “regiona”

FILM O STVARNIM VIDIOCIMA
Ovoga smo vikenda na hrvatskoj televiziji imali priliku pogledati lijepi film o čudu u Fatimi. Film se ne zove „Čudo u Fatimi“ već „Jacinta“  po imenu jedne od vidjelica, ali valjda su mislili da će ovako odmah svi  shvatiti o čemen se radi, a s obzirom na to da puno ljudi u ovoj zemlji  misle kako su iskreni vjernici, a u stvari su samo farizeji kojima vjera  služi za njihove sitne probitke i gajenje animoziteta prema drugim plemenima. Svejedno, mi pravi vjernici, s užitkom smo pogledali ovaj dobar film o tom povijesnom događaju. Ali, nije taj film baš dobrodošao  na ovom području, jer, gledajući ga možemo povući paralele s „ukazanjem“ koje se dogodilo prije tridesetak godina u susjednoj nam Bosni i  Hercegovini, a kada se počnu uspoređivati ta dva ukazanja, onda se  počne i ukazivati na neke sitnice vezane na ovo susjedno ukazanje.
 Gledajući ovaj portugalski film koji je, iako snimljen prije dvije godine, vrlo vjerno prenio atmosferu te davne, ratne 1917-te, kako su ljudi  onda izgledali i živjeli. Pa onda vidimo kako su čak dvoje od troje vidioca vrlo brzo preminuli od tzv „španjole“ koja je pokosila više ljudi nego  cijeli prvi svjetski rat na svim svojim krvavim frontovima i kao najvažnije – kako je preživjela vidjelica nedugo nakon ukazanja „osjetila  poziv“, zaredila se kao časna sestra i ostatak svoga dugog života provela  u samostanu posvećena Bogu. Nije dakle osjetila poziv da se dobro uda  i napravi kućicu s desetak apartmana u kojima će ugošćavati goste koji  dođu razgledavati mjesto ukazanja, da izdaje i prodaje memoarske  knjige i konačno da joj se ukazanja ostvaruju umjesto tri-četiri puta,  kao ovima u Fatimi, 30-40 tisuća puta i to pred gomilom ljudi koji su na  ovaj ili onaj način tome nazočili. Jasno je pametnim ljudima o čemu ja  govorim, a budali objašnjavati je uzaludno, ali, kako budale i ne čitaju  ovu kolumnu, ispada da sam dovoljno rekao.
MILOJKO I MILIJANA… E, SAMO STE NAM JOŠ VI FALILI!!!
Namnožili se internet portali, jedni od drugih prepisuju, radi „copy- paste“, a najvažnije je navući ljude na što više klikova pa se u tu svrhu  stavljaju naslovi koji ništa ne kazuju nego samo djeluju strašno zanimljivo i provokativno. A kada se nečega uhvate mediji ne popuštaju,  nego cijede sve moguće informacije sve dok se to sve ne pretvori u ono,  što bi se reklo – „mamuzanje mrtvog konja“. Nakon svih mogućih kvazi  celebritija, pevaljki, manekenki, modnih gurua i sličnih nakaza, kada  ponestane debila za ismijavanje, onda su dobri i ovi nesretnici iz mnogobrojnih rialitija. I, ne bih ja o tome pisao u tv-kolumni da se nisu  počeli pojavljivati i na malim ekranima, manje – više u nekim „ŽNJ“  emisijama, ali, kako god okreneš, to ipak spada u tv-program.
 O čemu se dakle radi? Kada nemaš dovoljno hrvatskih ridikula dobro  dođu i ovi iz tzv. „regiona“, tj. iz susjednih zemalja u kojima se govori  neki sličan jezik, toliko da ti ne trebaju prevodioci. Ali, neće mediji prenositi zanimljivosti iz života kulturnih ljudi, glumaca, glazbenika, već o  nekim opskurnim pojavama, a sada su se pojavili nekakvi Milojko i Milijana, koji su opet smijenili nekakvu „Karleušu“ koja se već mjesecima  rastaje od svoga dilbera, a to nam prenose kao da su nam rod najrođeniji. Ovaj lijepi par je zanimljiv po tome što je on od nje stariji nekih pedesetak godina, tj. kako bi rekao naš /i njihov/ narod – „može joj  biti deda“. I sada, tko je što rekao o kome, tko je koga prevario, što kažu  njeni roditelji /logično jer je mlada/, a što njegova djeca /opet logično  jer je star/ i u svakom slučaju, sve to vodi ka onome iz kultnog i meni  omiljenog filma „Idiocracy“ u kojem je svijet budućnosti osuđen na  propast, jer su ljudi, gledajući glupe televizijske emisije i birajući na izborima glupe, ali lukavo pokvarene ljude, doveli svijet na rub propasti.