Ivica Arbanas naredio rušenje prva četiri aviona JNA u Domovinskom ratu

Nakon pretpremijere u Zagrebu u utorak navečer u dvorani Kazališta lutaka Zadar u organizaciji zadarske HVIDR-e prikazan je dokumentarni film o petorici zapovjednika obrane vukovarskog Sajmišta, od kojih su četvorica – Damjan Samardžić zvani Veliki Bojler, Petar Kačić zvani Srednji Bojler, Velimir Đerek zvani Sokol i Ivan Poljak zvani Sokol poginuli u borbama. Posljednji, peti zapovjednik Josip Tomašić zvani Osa, nakon pada grada 17. studenoga 1991. bio je ranjen i zarobljen u proboju kod Marinaca, odveden u srpske logore, potom 1992. godine razmijenjen, a preminuo je prirodnom smrću 2004. godine na kućnom pragu.
Ovaj dokumentarac prije svega je jedna topla ljudska priča o običnim, čestitim i izuzetno hrabrim ljudima koji su stali u obranu svojih domova, grada i domovine, o njihovom junaštvu i velikom srcu koje ih je vodilo protiv neusporedivo naoružanjem i ljudstvom jačeg neprijatelja.

Topla ljudska priča
O petorici zapovjednika, ali i vrijednostima života u slobodi za koju su oni dali živote svjedoče članovi njihovih obitelji te njihov suborac Ivan Andelić zvani Doktor.
Predsjednik Humanitarnoga kulturnoga braniteljskog centra Vukovar, Nikola Tarle, kazao je kako se o obrani Vukovara, a posebice onom najtežem položaju gdje su se 87 dana vodile borbe prsa u prsa i branila svaka kuća, ulica – Sajmištu, jako malo zna.
– Vukovar je stratište brojnih junaka, među njima i Blage Zadre kojemu kapa dolje, ali postoje i drugi heroji, a ne samo on. Među nama su sada ovdje i dvojica živih heroja – Ivica Arbanas Lipi i Ivan Anđelić Doktor. O ovoj petorici zapovjednika koje ste vidjeli u filmu, vjerujem da ste jako malo čuli. Cilj naše Udruge je da idemo s istinom o Vukovaru, da nikoga ne zaboravimo, da svakome od njih damo pažnju, a pijetet poginulima, nakon filma je kazao Nikola Tarle dodajući kako je o obrani Vukovara do danas izišlo jako malo istine. Sa žaljenjem je ustvrdio kako su neki, dok su drugi ratovali, išli uokolo diljem Hrvatske i pričali neke svoje priče ponukani nekim osobnim interesima te da je ovaj film, za razliku od tih priča, gola istina.
Ivan Anđelić Doktor kazao je kako se u filmu točno vidi tko su bili branitelji, tko su i od kojeg do kojega datuma bili zapovjednici te što je tko na tom terenu i kako radio. Osvrnuo se i na zasluge Zadranina Ivice Arbanasa u obrani Vukovara podsjetivši kako je upravo on bio prvi zapovjednik obrane tog grada heroja i to sa svega 23 godine, a potom je naglasio kako misli da od živih ljudi u Hrvatskoj nikome nije nanesena nepravda, kao što je njemu.

Ministrova zapovijed Arbanasu
– Upoznali smo se u bazi gdje su nas legionari obučavali za najteže zadatke. On je od Tome Merčepa dobio jednu od najtežih zadaća – da uz zapovijed iz Zagreba od ministra obrane RH preuzima 4., vukovarsku bojnu 3. gardijske brigade u kojoj sam ja bio pripadnik od 15. lipnja. Arbanas je dobio zapovjed da od 15. kolovoza preuzme tu bojnu, napusti svoje Tigrove. Garda je tada bila nadređena na svim punktovima. Postojale su samo mjesne zajednice, a još uvijek nije bilo nikakvih postrojbi. Krizni štab na čelu s povjerenikom Vlade RH održao je sastanak sa svim relevantnim zapovjednicima i tada su Blagi Zadri ponudili da preuzme obranu Vukovara, no on je rekao da to ne želi jer je svoju utvrdu u Borovom naselju jako dobro napravio, pa da bi se, ako on ode, umanjila borbena gotovost, ispričao je Anđelić dodajući kako je Zadro kazao kako će poštivati osobu koju god da izaberu na tu funkciju. A upravo je tada pao prijedlog da to bude novi zapovjednik garde jer je ujedno i najkompetentnija osoba da preuzme i obranu grada Vukovara.

Dolazak Dedakovića i Borkovića
– Sastavljen je o tome i zapisnik koji je poslan u Zagreb, a to će se vidjeti i u jednom dokumentarcu koji tek treba biti prikazan, a gdje Luka Bebić kao ministar obrane RH govori da je upravo on imenovao Ivicu Arbanasa za zapovjednika. O tome postoje svi dokumenti. Arbanas je u to vrijeme zapovjedao sa svim oružanim snagama u Vukovaru i aktivnom gardom. Od 15. kolovoza do 2. rujna Vukovar je prema planu jugovojske trebao pasti, ali nije, niti su pedlja zemlje osvojili. Pod njegovim zapovjedništvom je izvršena zapovijed da se puca na avione. Pala su prva dva aviona i to 24. kolovoza, a još dva 26. kolovoza te je uništeno i 12 oklopnih vozila.
To je njegov doprinos u herojskoj obrani Vukovara. Nakon toga, 2. rujna dolaze Dedaković i Borković i on im predaje zapovijed, upoznaje ih sa svim punktovima kojima je on zapovijedao do tada, a Pero Perić mu je bio zamjenik, prisjetio se Anđelić te je kazao kako je on Arbanasu postao zamjenik, nakon što je 14. rujna Perić ranjen. Istaknuo je kako su zajedno ostali do kraja te da su skupa vodili sve bitke i akcije i to ne iza, već ispred svojih ljudi.
– Zato je učinak i bio takav, zato i jesu ljudi ranjavani, zato su ginuli i zato i jest tu slomljena kičma jugovojske. U to vijeme se počela osnivati 204. brigada HV-a, gdje je Arbanasu, kao već iskusnom zapovjedniku rečeno: »preuzimaš natežu crtu bojišnice, cijelog Sajmišta i aktivne garde«. Ostali smo po onoj zapovijedi koju je dobio od ministra, plus Sajmište. Izdržali smo do kraja i krenuli u proboj. Ova istina je tako lako rečena u nekoliko rečenica. Ovdje je sve jasno. Petorica ljudi su navedena po datumima kad je tko od njih bio. Do sada je sve bilo zapetljano. A zašto? Zato što je bilo komplicirano ispričati da je netko bio zapovjednik ako nije, ili ako je nekoga postavila neka politika za neke visoke funkcije, jer oni su iznad naroda pa mogu što hoće, kazao je Anđelić te je zaključio kako se može što se hoće, no ne zauvijek jer se istina dozna. Sa žaljenjem je ustvrdio kako su se neki u Vukovaru usudili uzeti sebi za pravo da, dok je Arbanas zapovijedao, kažu da to nije istina.

»Ivica Arbanas Lipi bio je prvi zapovjednik obrane Vukovara i to sa svega 23 godine. Mislim da od živih ljudi u Hrvatskoj nikome nije nanesena nepravda, kao što je njemu
Ivan Anđelić Doktor

– Ne bi to govorili da su znali da postoje dokumenti od prvog predsjednika, pokojnog dr. Franje Tuđmana, gdje on javno pohvaljuje Ivicu Arbanasa za prve srušene avione u Hrvatskoj. Da su znali da imamo sve pisane zapovijedi kad je on obnašao te dužnosti, sigurno to ne bi pričali. Dok smo ratovali i bili u našim postrojbama, mi nismo mogli javno istupati kao djelatne vojne osobe, a najviše su tih »herojskih priča« ispričali oni koji su pobjegli iz Vukovara. Istina izađe uvijek na vidjelo, a ispada da je nama najveća greška što smo do sada šutjeli. Moja poruka je da su ovi ljudi heroji, a posebno oni koji su došli sastrane. Njih cijenim duplo više, ali nitko im nije dao ovlasti lagati. Meni je došao rat na kućna vrata, kazao je Anđelić dodajući kako je nakon Vukovara, gdje je jednom bio i ranjen, prošao razne terene te da je još tri puta bio ranjavan, no da mu je bilo teže pet dana Vukovara nego dvije godine nekog drugog terena ili ta ranjavanja.

Najveća bitka u Hrvatskoj
– Mladi ljudi kao što je Arbanas izvojevali su tu najveću bitku u Hrvatskoj i to bez naoružanja, bez aviona, oklopnih vozila. Jesmo izgubili Vukovar, ali smo mi njima slomili kičmu i oni više nisu mogli dalje. Ovaj film prikazuje golu istinu koju treba ostaviti mladima. Tih 90.-ih bila je stranka HDZ kao pokret i svi smo bili u njoj. Danas su druga vremena. Mladi ljudi se trebaju školovati i sa svojim diplomama se dokazati, stvoriti nova radna mjesta i budućnost, tako da nitko iz ove zemlje ne seli. To mogu zahvaljujući ovim hrabrim ljudima. Na ovaj način kako smo mi stvorili ovu državu nitko u svijetu nije, zaključio je Anđelić, a Ivica Arbanas složio se kako je istina nešto što nema rok kada će se reći.
– Ako imate ljude koji su živi, zašto ih se zaobilazi i pušta da o terenima na kojima su oni bili pričaju neki drugi? Kad se izrekne neistina, odnosno laž, to boli gore nego četnički metak. I to je istina, ali eto, poručio je Arbanas dodajući kako će kao čelnik zadarske HVIDR-e uz pomoć Grada i Županije podržavati ovakve projekte i i odrađivati neke buduće.

U produkciji HKBC Vukovar
Scenaristica i naratorica filma o ratnim zapovjednicima obrane Sajmišta je Milka Vida, redatelj Vladimir Andrić, a film je snimljen u produkciji Humanitarnoga kulturnoga braniteljsko centra Vukovar i financijsku pomoć Vukovarsko-srijemske županije, Ministarstva branitelja i Grada Imotskoga.