DIVLJE SVINJE NA OTOKU Veprovi na vratima rivanjskih kuća!

Roktanje svinja u vrtovima i uokolo kuća za mještane Rivnja postaju uobičajeni noćni zvukovi, kao i brojne izrovane rupe koje ova divljač ostavlja iza sebe po okućnicama malobrojnih stanovnika ovog otoka.
Nakon što stanovnici Sestrunja već godinama muku muče s divljim svinjama, koje su prije nekoliko godina bez ikakvog korisnog razloga naseljene na ovaj otok na kojemu nikad ranije nisu obitavale, isti problem sve je izraženiji i na susjednom Rivnju.
Svinje su, naime, s godinama »doselile« i na ovaj otok, preplivavši uzak Rivanjski kanal, vjerojatno u strahu pred puškama i nastanile se, ni krive ni dužne, i na tome dijelu zadarskog arhipelaga.
Iako divlje svinje na ovim otocima nisu autohtona divljač, već su naseljene isključivo s namjerom upražnjavanja lovačkog hobija, odnosno kako bi ih lovci mogli ubijati, životinje su se toliko namnožile da ih više nije moguće istrijebiti, a mještanima čine veliku štetu.

Prave štetu i izazivaju strah i nelagodu mještana
– Ne samo što stalno pronalazim nove rupe po vrtu i oko kuće, koje su veprovi izrovali u potrazi za hranom, već se s prvim mrakom bojimo izaći iz kuće. Na otoku je tek petnaestak stalnih stanovnika, i to starije životne dobi i nije nam ugodno da se susretnemo s divljim svinjama, što se već počelo događati, kaže jedna mještanka ogorčena na ovu situaciju koja na Rivnju izaziva sve veću štetu, kao i nelagodu mještana.
Iako se veprovi najčešće klone ljudi, poznato je da mogu biti vrlo opasni ukoliko se krmača s mladima prestraši i osjeti ugroženom. Riječ je o snažnim životinjama dobrog njuha i sluha koje mogu nanijeti čovjeku teške ozljede ako se osjete ugroženima ili napadnutima.
– Na Sestrunju godinama upozoravamo na ovaj problem koji nije riješen već je pravo lova na proglašeno lovno područje stalno produljavano. Ipak, ranijih su godina svinje dolazile u selo više nego sada. Naš otok nije baš malen i sad se veprovi drže podalje, ali znali su nam dolaziti pod prozor, u maslinik. Bili su na svakoj njivi i nije bilo puta koji nisu razrovali, kaže nam Sestrunjac Ivo Šužberić, bivši predsjednik Mjesnog odbora Sestrunja koji na problem legaliziranog lovnog područja na ovom otoku upozorava dugo godina. Nažalost, bezuspješno jer su, kako kaže, očito važniji nečiji gušti nego život otočana koji je i bez divljih svinja dovoljno otežan.
Na Rivnju, koji je površinom mnogo manji od Sestrunja, svinje praktično počinju živjeti na »korak« do ljudi, ulaze u vrtove i ruju mještanima po povrtnim kulturama.
O ovome problemu i razlozima njegova nastanka upitali smo pročelnika Upravnog odjela za poljoprivredu, ribarstvo, vodno gospodarstvo, ruralni i otočni razvoj Zadarske županije Daniela Segarića.

Ne radi o koncesiji nego o zakupu prava lova
– Ugovor o zakupu prava lova u zajedničkom otvorenom lovištu broj: XIII/109 Sestrunj-Rivanj sklopljen je s tvrtkom Sestrunj Auro Lov j. d. o. o. na 10 lovnih godina, odnosno do 2026. godine. Važno je napomenuti da se ne radi o koncesiji nego o zakupu prava lova, kaže pročelnik Segarić, te navodi kako prema službenim podacima iz Lovnogospodarske osnove (planski akt kojim se detaljno uređuje gospodarenje, uzgoj, zaštita određenom divljači i lovištem za razdoblje od 10 lovnih godina, a kojeg je odobrilo Ministarstvo poljoprivrede) ukupna površina lovišta iznosi 1.918 hektara., Od toga je, kaže pročelnik Segarić, 323 ha državno zemljište dok je 1.595 ha privatno zemljište.
– Nadalje, ističe pročelnik Segarić, ne radi se o prenamjeni već je člankom 19. ZOL-u propisano da se vlasniku zemljišta bez prava lova određuje naknada za ograničenja kojima je podvrgnut u ostvarivanju prava lova drugih osoba u skladu s ovim Zakonom. Članak 17. Zakona o lovstvu (ZOL) propisao je da se zajednička lovišta ustanovljuju na površinama na kojima nisu ustanovljena državna i privatna lovišta ako površina nije manja od 1000 ha neprekinutog zemljišta. Iznimno člankom 12. ZOL-u propisano je da se lovišta mogu ustanoviti na otoku ili skupini otoka površine veće od 500 ha, te na zemljištu pravne ili fizičke osobe, minimalne površine od 500 ha, kaže pročelnik Segarić.

Svjesni problema koji nije od jučer
Na pitanje pak s kojom konkretnom svrhom je omogućeno naseljavanje ove neautohtone divljači koja sada služi za nedjeljnu zabavu lovcima, dok istodobno na oba navedena otoka radi štetu stanovnicima i predstavlja potencijalnu opasnost za njihove živote i zdravlje, pročelnik Segarić odgovora sljedeće:
– Važno je istaknuti da smo svjesni problema postojanja divljih svinja u lovištima zadarskog arhipelaga i problema s kojim se suočavaju žitelji otoka koji nažalost nije od jučer. Međutim taj problem nije jedinstven samo u Zadarskoj županiji već je takvo stanje prisutno na gotovo svim otocima na Jadranu. Izlučivanjem alohtone divljači odnosno divljih svinja na otocima je vrlo zahtjevan posao, a prirodni uvjeti koji vladaju na njima s velikim površinama pod gustom makijom i šumom pružaju dobar zaklon divljoj svinji za nesmetano obitavanje i razmnožavanje. Kao jedan od problema koji se javlja na otocima za kvalitetniji odstrel divljih svinja su često puta neprohodni i neodržavani poljski putovi. Stoga je Zadarska županija 2016. godine iz svojeg proračuna izdvojila 100.000 kn kao pomoć Općini Preko za probijanje i održavanje putova na otoku Sestrunju, a sve je to bilo u dogovoru s Mjesnim odborom Sestrunja.
Vezano na navedene probleme na otoku Rivanju, kao dijelu zajedničkog otvorenog lovištu broj: XIII/109 Sestrunj-Rivanj ponovno ćemo zatražiti nadzor nadležnog lovnog inspektora, navodi još pročelnik Daniel Segarić.