Blaženi humor

 
Humor i strpljenje su deve kojima prelazimo svaku pustinju«, govori mudri Arapin. Strah me je suviše ozbiljnih, mrkih ljudi. Bojim se ljudi koji se nikada ne smiju. Fenomenalni Umberto Eco u svojem remek djelu romanu »Ime ruže« kao glavnu nit vodilju radnje navodi nestanak Aristotelovog eseja o smijehu, humoru. Humor, smijeh je u Ecovoj benediktinskoj srednjovjekovnoj opatiji bio izvor grijeha, zla, manjka pobožnosti. Dobro, vlasti, institucije boje se humora, zaziru od humora kao najveće opasnosti za svoje preuzvišenosti i svoje bahate preuzetnosti. Humor svaku osobu svodi na mjesto koje joj pripada: na razinu ljudskosti, humanosti.
Najsuptilniji humor, humor sa žalcem javljao se u društvima u kojoj stoluje opasna vlast, vlast koja se udaljila od ljudskosti, vlast koja je za sebe umislila da je nepogrešiva, jedina kadra vladati, vlast koja je za sebe umislila da je nezamjenjiva. Takve vlasti su pompozne, grade o sebi sliku savršenstva, rigorozne su i opasne. Oko takvih vlasti okuplja se roj laskavaca, klimala, beskičmenjaka i osoba bez svoga ja. Takvi služe vlastima kao denuncijati, razvijaju za vlasti komplicirane labirinte ideologije, kulture koja prezire svaku estetiku, kulture koja je odustala od umjetnosti. Od takvih vlasti i njihovih slugančića najprije stradaju humoristi i ljudi koji im se smiju i ne pristaju biti sluge pokorne. Humor je opasan i istjeran iz društva u kojem vlada strahovlada. Gdje nema humora, nema ni slobode. Laska je glavna društvena norma. Laska koja najprije pojede tvoju osobnost i od tebe ne ostane ništa.
Blaženi humor. Osoba koja se najprije smije na svoj račun, blažena je osoba. Osoba koja se izruguje umišljenoj vlasti hrabra je osoba. Humor liječi pojedinca i relaksira društvo. Gdje nema humora, nema ni duha. Humor, duhovitost pokazatelji su vitalnih ljudi i vitalnog društva.
Bojim se mrkih, ozbiljnih ljudi koji su zamislili kako je jedino njima dano biti prvi, koji uzurpiraju vlast i društvo, koji se održavaju izazivajući strah, strepnju, bojazan.
E, neće ići: razvijat ću humor, smijat ću se na svoj račun, humorom ću izazivati ohole vlasti, humorom ću razvijati svoju slobodu, humorom ću nagrizati okamenjene ideologije koje uništvajau osobnost, humorom ću se nabacivati na one koji vladaju na temelju straha koji su utjerali ljudima u kosti.
Humor sve svodi na mjeru koja je jedina dobra i kvalitetna, a to je ljudskost, humanost.