Kako pričati s djetetom o lošim ocjenama bez okrivljavanja i srama?

Neka djeca teže se nose s lošom ocjenom u školi, bez obzira na način kako je ona dobivena. Reakcija roditelja po saznanju takve vijesti od velikog je značaja, a kazne, prekomjerne kritike i osuđivanje na kraju će samo pogoršati situaciju.

Po tom pitanju, donosimo nekoliko savjeta i smjernica kako da takvi razgovori prođu što bezbolnije i produktivnije.

Prvo poslušajte dijete, a kasnije postavljajte pitanja

Djeci je ponekad loša ocjena najgora stvar koju vam moraju priopćiti, stoga osjećaj anksioznosti i nervoze nije neobičan. Bilo da vam dijete samostalno priđe u želji da vam priopći vijest o lošoj ocjeni ili ste sami vidjeli ili čuli o tome prethodno razgovoru, svoje emocije načas stavite sa strane i poslušajte što vam dijete ima za reći.

Slušanje je od velike važnosti zato što će se dijete osjećati validirano, a kroz njihovu priču može se otkriti i potencijalni problem s kojim se bore a da toga možda niste prije bili svjesni.

Također, umjesto da fokus bude samo na negativnim aspektima i lošim ocjenama, u razgovoru ne zaboravite pohvaliti djetetove uspjehe, jer im je vaše poštovanje ipak jako važno.

Postavite realistične ciljeve

U razgovoru i međusobnom dogovoru s djetetom postavite realne ciljeve i korake koji će dovesti do boljih radnih navika, pa time i ocjena. Upitajte dijete na koji način treba pomoć i kako vi tu možete biti od koristi.

Tek kad znate korijen problema moći ćete mu pristupiti s prave strane, stoga je poticanje otvorenog i iskrenog razgovora izuzetno važno.

Pružite i osigurajte potporu kakva je potrebna

Opet, ovisno o korijenu problema loših ocjena, dijete će zahtijevati podršku. Možda će vaša kao roditelja biti dovoljna, no ukoliko primijetite da je riječ o nekom problemu u kojem bi od pomoći mogla biti neka stručna osoba poput psihologa ili slično, prihvatite ju i poslušajte stručnjake što imaju za reći.

Izbjegavajte kazne, a koristite logične posljedice

Kaznom se inače ne postiže nikakva nova vještina ili praktično znanje, već kazne služe samo i isključivo kažnjavanju. Umjesto toga, pokušajte im prokazati logiku stvari koje se moraju napraviti kako bi se zabavne stvari mogle raditi.

Primjerice, ako žele igrati omiljenu igricu, trebaju napisati zadaću/pospremiti sobu/naučiti recitaciju i slično. Ukoliko odbiju, sami će si uskratiti nešto zabavno što žele raditi, pa će malo drugačije promišljati o stvarima i u konačnici napraviti to što trebaju. Uz to, imat će osjećaj kontrole.

Uspostavite rutinu učenja kod kuče

Dobra rutina zlatna je vrijedna jer djecu uči u stvaranju kvalitetnih i održivih radnih navika. Vlastitom procjenom ali i kroz razgovor s djetetom odredite kada i kako će se odrađivati školski zadaci, a kvalitetna rutina pustiti će malo prostora za odgađanje posla i prokrastinaciju.

Uvijek budite tu uz njih i pomognite na koji god način mislite da možete, ali bitno je da uvijek budete otvoreni tako da vam se dijete može sa sigurnošću povjeriti, bez straha od ljutnje i kazne.

To ne znači da disciplina ne postoji, ali znači da postoji ona drugačije vrste, i kojom stvarate okruženje u kojem vam se dijete bez straha od negativne reakcije može obratiti.