ZADARSKI LIST – OD IDEJE DO INSTITUCIJE “Provaljen” prvi razgovor u Marini

Nisam bio jedini, ali sam se  prvi počeo zalagati za pokretanje novog zadarskog tjednika.  Prvi ozbilniji razgovor o konkretizaciji te ideje poveo se na  istom mjestu gdje je poslije (2.  studenoga) promoviran prvi  broj Zadarskog lista. U Captain's clubu zadarske Marine,  početkom rujna 1994. za istim  stolom našli smo se Zvonko  Kucelin, Dane Vučenović, Davor Lovrin, Oliver Jović, Nenad  Marčev i ja.
Sutradan u redakciji Narodnog lista „grom i pakao“.
Boris Škulić se ljutio na  Vučenovića, Kucelina, Lovrina   i mene, znao je sve pojedinosti  o kojima smo u Marini razgovarali.
– Ako nastavite možete se  kupiti odavde, govorio je povišenim tonom Škulić. Tako je  i bilo: Vučenović i Lovrin, u  međuvremenu osnovanu tvrtku Donat-trgovina, Kucelin u  Grafoservis koji je pokrenuo  zajedno sa Željkom Karavidom i bivšim košarkašem Borisom Babićem, a mene vratilo   u 112. brigadu.

Škulićev prosvjed  Ministarstvu obrane
Ali, vidi vraga.  Kad je Boris  Škulić saznao da sam (10. rujna 1994.) mobiliziran, on  je  osobno prosvjedovao u Ministarstvu obrane. Pa kako ste  mogli unovačiti našeg novinara kad on u listu ima radnu obvezu, prati događanja na bojištu, ljutio se Škulić. Još oštriji  bio je prema generalu Mladenu Fuzulu, tada zapovjedniku  112. brigade.  Radna obveza u  ratu, tumačio je,  ravna je borbenoj zadaći. U međuvremenu sam iz 112. brigade prekomadiran u 7. domobransku  pukovniju kojom je tada zapovijedao brigadir Danijel Kotlar,  a onda je, samo nakon nekoliko dana (16. rujna 1994.) uslijedila demobilizacija i moj povratak na posao u Narodni list.
 – Nemam ništa protiv da ostaneš. Nastavi raditi kao i dosad, rekao mi je Škulić.
-Dobro, ali mene zanima da  radim u kvalitetnoj novini koja  će se razvijati, govorio sam  Škuliću. Začudo, on mi je ponudio i povećanje plaće, vjerojatno i zato da me „ima na  oku“ da se ne bih nastavio baviti pokretanjem konkurentske  novine. Rekao sam da ću razmisliti o njegovim prijedlozima i zamolio ga mi dozvoli korištenje godišnjeg odmora na  što je i pristao. „Kupio“ sam još  gotovo mjeseca dana za rad na  novom projektu.
E, sad, osjećam da ovdje trebam reći čitatelju zašto nova  novina?

Zašto nova novina?
Pa zbog tradicije, jer ovdje je  (1806.) izlazio Kraljski Dalmatin, prva novina na hrvatskom  jeziku, zatim (1844.) Zora dalmatinska, prva novina koja  poziva na ujedinjenje jadranske i kontinentalne Hrvatske,  tj. "k hrvatskom narodnom,  kulturnom i političkom jedinstvu".
Tu je još 1862. počeo izlaziti  Narodni list, Zadar je u 19. stoljeću bio metropola hrvatskog  novinstva po broju tiskovina i  njihovoj kvaliteti. Na početku  20. stoljeća u Zadru, samo na  hrvatskom jeziku izlazi 40 različitih novina i časopisa… Argumenata ima još, no, iskreno  govoreći neposredan povod bila je već spomenuta privatizacija Narodnog lista. Novi vlasnik, po našem mišljenju, nije  ulijevao povjerenje da će se list  razvijati. Makar ne u pravcu da  bi jednog dana postao dnevnik.
Unatoč velikom zalaganju i  trudu danas nažalost pokojnog Borisa Škulića, ubrzo je  postalo bjelodano da od privatizacije Narodnog lista, dugoročno gledano, nitko nije imao  koristi. Ni novinari, zadarsko i  hrvatsko novinarstvo, kao ni  njegovi vlasnici.

Brigadir Danijel Kotlar
 
Podupirao sam pokretanje  Zadarskog lista
-Kada se začela ideja o utemeljenju Zadarskog lista prije 25 godina, i osobno sam bio  upoznat s time. Tada sam s osnivačem lista,  novinarom Nedjeljkom Jusupom razgovarao o  problemima s kojima se susretao u dotadašnjoj novinarskoj kući, a zbog ideje osnivanja novog zadarskog medija. Imao sam razumijevanja jer sam smatrao da je u svemu potrebna konkurencija, pa tako i u medijima, da  se samo tako mogu istaknuti najkvalitetniji i  oni koji mogu dati drukčiji pogled na određene  događaje, stajališta pojedinaca, ljudi… Dao  sam mu podršku u njegovom naumu, čak i na  način, da ga se privremeno mobilizira kako bi  u miru odradio sve aktivnosti oko pokretanja  Zadarskog lista.
Danas vidimo da je to bila jedna vrlo kvalitetna ideja jer je Zadarski list  svojom stručnošću i aktualnim temama koje se posebno odnose na Zadar i  regiju, bez nekih senzacionalizama, opstao svih tih godina i postao omiljen  svim Zadranima.
Osobno, otkad izlazi Zadarski list, ne kupujem više druge dnevnike. U  Zadarskom listu imam sve što me zanima. S obzirom da sam dosta vremena živio izvan Zadra, uvijek sam s ponosom isticao kako Zadar ima veliki  broj medija, a među njima se Zadarski list posebno ističe – kao dnevnik, ali  i kao onaj koji je uvijek svjež i kvalitetno se bavi aktualnim temama.
Na kraju, Zadarskom listu čestitam na obljetnici i nadam se svim sljedećima.
 

KULTURA SJEĆANJA

General-bojnik  Mladen Fuzul o  Zadarskom listu: "Znao sam da Jusup neće  odustati"
Potkraj kolovoza 1994. godine, moj pomoćnik bojnik Ashley Minak  upoznao me  sa velikim promjenama u Narodniom  listu.    Najstarija živa novina u ovom dijelu Europe  je privatizirana što je izazvalo nezadovoljstvo dijela novinara, među kojima i Nedjeljka Jusupa. On mi je to i osobno potvrdio.
– Narodni list je opće dobro, pisani spomenih hrvatske kulture i nije ga trebalo privatizirati, rekao mi je Jusup. Ljutio se na  prestavnike lokalnih vlasti. Novi vlasnici,  braća Škulić, nisu ulijevali povjerenje da će  se list razvijati pa je Jusup s nekolicinom  novinara i zaposlenika Narodnog lista  odlučio pokrenuti nove novine.  No, već nakon prvog sastanka, o njihovoj nakani pojedinosti je saznao, danas nažalost pokojni  Boris Škulić.  Otvoreno im je rekao da ako misle  nastaviti, neka se  „pokupe“ iz Narodnog lista. Jusup nije imao gdje pa se vratio k nama  u 112. brigadu.  On je, kao što reče Minak  „dijete 112 brigade“, priključio nam se 1991. godine, pokrenuo Ratni bilten, jedan od prvih u  Domovinskom ratu. Jusup je i nakon demobilizacije u ožujku 1992.  godine, kao novinar Narodnog lista, pratio događanja na bojišnici, posebno  djelovanje 112.  brigade. Za svoje tekstove dobio je i priznanja  među kojima i Zlatno  pero Hrvatskog novinarskog društva.
 Ponovna mobilizacija Jusupa jako je razljutila gospodina Škulića.  Došao je prosvjedovati i tražio da ga odmah demobiliziramo jer da on,  kao i drugi novinari,  ima radnu obvezu. – Dobro, rekao sam, smirujući  Škulića, a s  demobilizacijom, nakon samo šest dana ( od 10.09.  1994. do 16.09. 1994.) provedenih u Brigadi suglasio se i Jusup.  Međutim, poznavajući njegovu odlučnost, znao sam da neće odustati  od pokretanja nove novine. Danas, 25 godina kasnije, svi znamo da  je bio u pravu. Zadar je jedini grad koji je u samostalnoj RH uspio iznjedriti svoje dnevne novine, a Zadarski list je jedina dnevna novina u  Hrvatskoj koja u svom imenu ima ime grada u kojemu izlazi. Zato, u  povodu 25. obljetnice izlaženja čestitke svima koji su doprinijeli pokretanju i razvitku Zadarskog lista.