Vrijeme smrtonosne sebičnosti

 
Razmišljam o jednoj generaciji Hrvata. Sigurno najznačajnijoj u povijesti ove zemlje. Generaciji koja se je izdigla iznad ovih podjela društvenih iznad crvenog i crnog jada i uspjela u svom naumu da po prvi puta nakon Hrvatskog kraljevstva imamo suverenu, Državu. Da bi danas te podjele bile više nego ikad nazočne u ovoj osiromašenoj zemlji… U svakom smislu osiromašenoj. Ekonomski, moralno ali ono najznačajnije, populacijski… Taj nedostatak predstavlja veću opasnost za naš narod nego sve vanjske ugroze zajedno… A tek umovanje oko toga. Fali ovoga onoga. Djeca se ne mogu rađati u neimaštini (A kad ih je najviše bilo? Sigurno se onda svaki dan meso bilo jilo!). S druge strane svi vodaju u šetnju pase. Sve vrste i klase. Hrvati putuju kao što su uvijek odlazili. Ne zbog neimanja nego zbog uvijek istog stanja. Samo u Irskoj svoju je sreću u zadnjih pet godina potražilo 17 tisuća naših ljudi u najboljim godinama. Koliko nas ima u Njemačkoj, Švicarskoj, Švedskoj, to neka dragi bog zna… Više nego što je te mladosti u punoj snazi izginulo u Domovinskom ratu… Sigurno više.. ovo je drugi egzodus Hrvata u samo 27 godina… Pitam se zašto je za Domovinu bilo lakše ginuti, nego u njoj stvoriti uvjete za život ovoj mladoj generaciji, ili u svojoj Domovini podizati djecu. Ili da budem grub –praviti ih? Što bi po mome bila osnovna zadaća onih koji sebe nazivaju rodoljubima.. Hrvatima? Čini mi se da smo ovu 2019 postavljeni pred zid… Hoćemo li ga preskočiti ili ne…? Ili se prihvatiti osnovne narodne ljudske dužnosti biti graditelji Domovine ili rušitelji i neprijatelji sami sebe. Osuditi se na nestajanje.. nestajanje svoje Domovine i njene budućnosti, te dovesti ovu krvlju stečenom Zemlju na rub opstanka naroda Hrvatskoga…
Ko to ima mandat i pravo počevši od naših obitelji u njima kao osnovnog nukleusa društva pa do Sabora i vlade.. tko to ima mandat pretvoriti narod Junaka, Branitelja hrvatskih u narod kukavica, nesposobnih osigurati normalan život svoje zajednice.. obitelji i Države. Je li to zato što danas nitko ne vjeruje u vrijednost žrtve u ovoj zemlji. Žrtve za obitelj, žrtve za Domovinu. Vjere u Žrtvu.. Žrtvovati se?? Danas na te ljude gledaju ko na budale – njihove stavove ismijavaju.. a onda se čude što nestajemo ko Narod. Kojom to tvrdnjom želimo i hoćemo bjelu kugu iscjeliti.. jeli onom o ne rađanju djece? Ta generacja tvoraca Domovine žrtvovala je sebe da bi ova zemlja nastavila živjeti u Slobodi.. a ne nestajati… Htjeti živjeti kao narod i država.. kao narodna zajednica u dobru.. a ne umirati, nestajati u ovim već suludim podjelama.. koja je generacja tvoraca Domovine izmirila… Valjda je normalno da svaki Hrvat želi živjeti i kroz svoju djecu i unučad nastaviti živjeti tu na svom tlu. (Ili to više nije normalno) Zašto danas ne pokazujemo onu istu rezolutnu.. odlučnu.. koncenzus hrabrost kao devedesete – devedeset pete.. Zašto? Onda je svatko od nas pojedinačno bio odgovoran i tu je odgovornost prihvatio.. danas se krijemo iza naših slabosti, izmičemo se, proglašavamo probleme nerješivim.. sebe nemoćnima uljuljanim u prividne sigurnosti, a djeca odlaze. Bjela kuga hara… U mom kvartu prošle godine umrlo je 45 osoba.. ove godine 88, a kršteno je u našoj župi gospe Loretske i prošle i ove godine svega tridesetak djece. U gradu škola Centar skoro je prazna.. Centar je prazan??? Možete misliti.. mislim da smo dali moralnu ostavku. »Bitno je da ja radim ono što meni odgovara mojim probitcima i udobnostima bez obzira na društvene vrijednosti,, to bi bila deviza današnjeg trenutka Domovine. Ovo je vrijeme smrtonosne sebičnosti. Kadkad mislim da ovi ljudi nisu spremni postati dio svoje obiteljske povijesti, a kamoli poput ZENGa žrtvovati se u obrani,za prava i dobrobit svog naroda.
Ne smijemo i ne možemo izbjeći ni zataškati ova pitanja naše raspučenosti, puste zemlje i puste kuće.. narod nam je star, umire.. ne pomlađuje se, djeca idu trbuhom za kruhom.. u zemlje koje nisu ni kune uložile u školovanje ni izobrazbu tih mladih.. tih u punoj stvaralačkoj i mentalnoj.. fizičkoj snazi.. dobile su gotov zdrav stvaralački materjal. I kao takav njihova zdrastva na te ljude troše minimalno. U nas rade ljudi u godinama smanjenim učincima.. zdrastvo se bori s bolesnima. Toliko da je i samo na samrti. Sela koja su od pamtivjeka bila uporišta i rasadišta zdrave mladosti koje ni zulumi najgorih vremena nisu uspjeli razoriti, danas su sve pustija.. prazni su nam otoci, prazni Kotari. Zagora. Slavonija cijela.. nitko više zemlju ne radi. Zašto? Odgovor je jednostavan.. zbog neisplativosti gojenja, sijanja.. a onda se isto to pretoči u obitelj.. nema dice.
Ni u gradu ni na selu. Nigdje. Nema jer je lakše uvesti sve.. od žita, mesa, do radne snage. Jer od toga Država ima koristi. Ima PDV.. vragu briga što nas nestaje.
Hrvatska danas postaje u isto vrijeme emigrantsko i imigrantsko područje. Kako to da oni koji su u njoj rođeni, odrasli, odlaze u strani svijet?? Jesmo li se upitali zašto? A drugi dolaze u njoj tražiti kruh i zadovoljni su ako ih primimo i ne biraju načina, toliko da postaju problem…
Odgovor je jasan.. zbog nas samih. Zbog naše sebičnosti. zbog stava da se je žrtvovati za zemlju običan besmisao. Zato i pljuvanje po ZENGAma zato ove sramotne antibraniteljske kampanje, osude, presude.. za vođenje najćišćeg (ako se to za bilo koji rat može kazati) rata na svijetu. Zbog EGA i JALA Hrvatskoga zbog onog EGO MEI MIHI ME ME.. ja ja i opet opet Ja. Pa ovi kandidati što rata vidjeli nisu.. mora da je šala, a u Saboru može sjesti svaka lisica i svaka budala samo iskrenosti nigdije. Zato umiremo zato djeca odlaze. Jer mladima ovakve nebuloze ne prolaze. Mladi su ljudi jednostavno mladi. Jedan mi reče: Naše se društvo djeli na Tajkune, Daj kunu i nema kune,«.. eto to mi reče i misli se sad ti ujače! Odo ja u svit.