Umjesto na europskim smetlištima proizvodi kojima je istekao rok stižu na police naših trgovina

Na žalost gotovo 50 i više posto svježeg voća i povrća dolazi iz uvoza. Iako se uvozno voće i povrće prodaje bez problema vrlo često se raspravlja o njegovoj kvaliteti. „Znaš to je iz uvoza i tu nema kvalitete. Prava kvaliteta je u našoj domaćoj hrani“,  čuje se često u razgovoru kućanica. Kada govorimo za koje voće i povrće se odlučiti, dali ono iz uvoza ili naših polja i voćnjaka uvijek treba dati prednost domaćem. Nije to zbog iznimne kvalitete domaćeg proizvoda koji uvozni nema, već treba poticati domaću proizvodnju i olakšati život našem seljaku.

Sofisticirana proizvodnja u EU

Voće i povrće iz uvoza je sigurno kvalitetno i zdravo pogotovo ono iz zemalja EU. Propisi u proizvodnji hrane u EU su isti kao naši samo što se tamo striktno provode. O svježini voća i povrća iz uvoza može se govoriti, ali o tome sada nije riječ. Voće i povrće u zemljama EU proizvodi se visokim tehnološkim postupcima, gotovo sofisticirano.  Nastoji se što više parametara u proizvodnji imati pod kontrolom. Redovite analize tla i biljnog materijala određuju količinu i vrstu gnojiva. Primjena sredstava za zaštitu bilja je prema napucima prognoznih stanica i centara. Kvaliteta vode za navodnjavanje se utvrđuje više puta tijekom godine, a obroci navodnjavanja i količina vode određuju se pomoću posebnih instrumenata. Sigurnost od ostataka pesticida određuje se parametrom "Maksimalna dopuštena koncentracija" izražava se u mg/kg hrane i jedinstvena je za sve zemlje članice EU.

Da o vrsti i kvaliteti poljoprivredne mehanizacije ne govorimo čijom uporabom se čuva tlo za naredne generacije. Zatim tu su sorte, uzgoni oblici, razmaci sadnje i sve ono što omogućava da proizvodnja hrane bude visoko akumulativna i po želji potrošača. Naravno iznad svega je ljudski potencijal. Farmeri sa solidnim poljoprivrednim znanjem informatički obrazovani. Gdje smo u svemu tome mi i naši proizvodi? 

Naš seljak zaostaje

Zastarjela poljoprivredna mehanizacija gotovo neupotrebljiva u suvremenoj proizvodnji hrane. Ne da naš seljak ne bi nabavio specijalizirane strojeve, ali to puno košta, a još nije došao do stupnja da se udruži u prsten mehanizacije gdje svatko ima poneki stroj, a zajedno sve što je potrebno.

Gnojidba poljoprivrednih kultura još uvijek se obavlja prema vlastitom iskustvu. Kemijske analize tla, a pogotovo biljnog materijala su skupe i tko si to može priuštiti. Seljaci EU udruženi u zadruge imaju na raspolaganju zajednički laboratorij,a mi nemamo niti zadruge. Što zbog tradicije, što zbog neznanja brojni poljoprivrednici za suzbijanje biljnih bolesti, prvenstveno u vinogradu, rabe pripravke na bazi bakra.  Poznato je da bakar spada u teške elemente i da je njegova primjena u poljoprivredi ograničena. U ekološkoj proizvodnji grožđa bakar se smije rabiti u dozi od 3 kilograma po hektaru u prvoj godini ili 6 kilograma po hektaru u periodu kroz tri godine. Drugim riječima to znači dva, eventualno tri prskanja bakrenim sredstvima tijekom vegetacije. Ili priča o preradi maslina i proizvodnji ulja na starinski način.

Staro ulje i jabuke 

Pitamo se kakav je to starinski način i kakvo ulje se dobije preradom maslina na "starinski" način. Nije dovoljno ono što navodi jedan od zagovornika takve prerade, da je to ulje koje ga podsjeća na djetinjstvo. Mjerilo su provedene kemijske i organoleptičke analize. Nije moja namjera da štitim ono što dolazi iz EU, a kudim domaće.Na žalost iz uvoza često dolazi ono čemu je tamo rok uporabe pri isteku. Naravno to je zdravo, ali koje nutricionističke vrijednosti. Sjetimo se samo jabuka koje su uvezene iz zemalja EU kada su se praznile hladnjače i pripremale za novi urod. Jabuke posve zdrave, ali stare godinu i više dana. Stare jabuke i drugi poljoprivredni proizvodi pri kraju roka uporabe umjesto na europskim smetištima završavaju na policama naših trgovina. Jeftini u nabavci bacaju u očaj naše proizvođače koje trgovci ucjenjuju sa niskim otkupnim cijenama. 

Trebamo se udružiti

Sjetimo se ljeta kada se breskva u otkupu plaćala 3,50 kuna, a stolno grožđe četiri kune. Pa nije nikakvo čudo da u subotu obilazeći Vransko polje naišao sam na najvećem dijelu polje u korovu, a od poljodjelaca samo jedna obitelj je vadila mrkvu. „Nemojte nas snimati jer i ovako nas smatraju ludim što radimo u Bari“,  govori gospodar uzorni čovjek i poljoprivrednik.Naš seljak mora se educirati i udružiti, biti u korak sa svjetskim trendovima u poljoprivredi. Danas ga na to u velikoj mjeri prisiljavaju strogi poljoprivredni propisi i brojne evidencije koje mora voditi. Ovako sam i razjedinjen teško da će moći udovoljiti izazovima koji su pred njime. Ako hoće ostati treba se udružiti, a u tome treba pomoć cijele zajednice.