Tri primitivne glavine

ČEKA SE NAŠA PORUKA PODRŠKE
 Naravno da se svaki kulturan čovjek užasnuo gledajući snimku zapaljene pariške katedrale pa tako i ja. Moram priznati da mi je bilo jako  žao jer sam prije koju godinu i osobno posjetio tu znamenitu građevinu i bio zadivljen. Osjetio sam se nekako malen i sitan ispod tih silnih  zidova, a pogotovo ispod prekrasnih vitraža koji su sada vjerojatno dijelom i oštećeni. Ipak, gledajući taj užas jedna mi se misao provlačila  cijelo vrijeme kroz ludu glavu. Nikako mi nije bilo jasno što to gori. Koliko me sjećanje služi sve je to kamen do kamena, kamen na kamenu, a  drva ima samo u stropu. Pa nije vrag da drvo staro 850 godina drži onaj  ogromni debele zvonike da se ne sruše? Ipak, na svu sreću, nisu se  srušili i sada slušamo o posljedicama i komentarima. A komentari su  očekivani. Svi su dirnuti i spremni pružiti pomoć. Tu je i zabrinuti Pajo  /Donald/ Trump koji je predložio upotrebu kanadera. Sreća što je to rekao jer su svi drugi glupi i ne bi se toga sjetili da nije njega. Zamislite tu  scenu kako kanader baca pet – šest tona tešku vodenu bombu na zagorene zidove. Nazdravlje ako tako rezonira čovjek koji vlada jednom  od najjačih vojnih sila na svijetu. Dobro nije predložio bacanje nečega  drugog na nesretnu crkvu. Baciš par „krmača“ na zgradu i ugasiš požar  i više nema što gorjeti, jer hrpa kamenja ne gori.
 Ali, pustimo mi Trumpove bisere i vratimo se realnosti. Naši su političari našli za shodno najaviti "kako će se oni već u četvrtak sastati da  pošalju prigodnu poruku" /sic/. Francuzi su skupa s cijelim zabrinutim  svijetom odahnuli. Hrvati će dva dana dogovarati sastanak na kojem će  odlučiti kakvu će poruku podrške sastaviti. Znam da zvuči suludo, ali ja  sam to tako razumio. Lijepo je to, ali i malo čudno. S druge strane puno  bolje nego što to rade neki srpski tabloidi koji se sada vesele jer je to  kao kazna Francuzima što ih ne podržavaju i što su ih gnjavili pri Nato- voj intervenciji prije dvadesetak godina. Pa su tu i neki likovi koji misle  da je njihova vjera prava i jedina. Ustvari, to svaka vjera misli, ali ako se  netko veseli tuđoj nesreći onda to nema veze s vjerom i ljudskošću  općenito. U svakom slučaju, ne bi trebalo pridavati pažnju izjavama  maloumnih idiota i tako im davati na važnosti.
TV DIADORA – VELIKO PRIJATELJSTVO IZMEĐU ZADRANA  I JAPANACA
 Kada poželim vidjeti što se događa u našem gradu, a nema županijske panorame iz zadarskog studija Hrvatske televizije, sasvim mi lijepo  dođe i lokalna zadarska televizija po imenu „Diadora“. Neću opet hvaliti realizatore njihovih vijesti, ali da rade dobro i da su ispunili prostor  koji treba imati i neka lokalna tv-kuća – jesu. U ovim vijestima sam vidio nešto jako zanimljivo. Deset metara od mojih velebnih dvora, u Arsenalu, održala se neka manifestacija vezana uz japansku kuhinju. Jako  volim kineska i tajlandska jela, ali o japanskim znam vrlo malo, ali  znam da nikada ne bih jeo sirovu ribu. S druge strane, ovi su intervjuirali mnoge važne ličnosti našeg grada među kojima su skoro svi naglasili neko prijateljstvo između Zadrana i Japanaca. Iskreno, iako sam  pristalica opće ljubavi među ljudima i nacijama, ja ne znam za neku  veliku ljubav između nas i Japanaca. Znam da je lijepo govoriti da ti je  netko prijatelj, ali to što ti je netko par puta servirao sirovu ribu sigurno  ne predstavlja "tradicionalne veze između dva naroda". Naravno da  trebamo biti prijateljski nastrojeni prema svakome tko nam donosi devize, ali ne treba sad to mistificirati.
 A kako izgleda bar dio tog prijateljstva, sada će vam Mario opisati.  Prije neki dan, prolazim ja naravno pješke prema Kopnenim vratima  /namjerno neću precizirati koja su to, jer svaki građanin to treba znati i  sam/, a ispred njih gomila kosookih turista sa svojim aparatićima, slikaju se i pobožno slušaju vodiča. Kraj njih prolazi neka olupina od  BMW-a /Ha!!! Znali ste da ću navesti ovu marku/ iz koje vire tri primitivne glavine, kratko ošišane, tupih izraza lica, a čuju se naravno i cajke.  O tome što im visi na retrovizoru, ne trebam ni govoriti. I kada su spazili ove turiste počeli su se derati i dobacivati nekakve urlike koje bi trebali simbolizirati neke samurajske ili karate uzvike pri čemu su se glupo smijuljili misleći vjerojatno kako su jako duhoviti i pametni. Ovi su  ih pogledali otprilike onako kako u zoološkom vrtu gledaju majmune  kada im se plaze i češkaju po stražnjici, i nastavili dalje slušati vodiča.  Samo da napomenem i ovo. Oni su ih vidjeli na kratko, a mi, normalni  Zadrani moramo s takvima i živjeti, a morat će i naša djeca, ako prije  ne pobjegnu negdje gdje nema ovakvih idiota.