Tolerancija siva eminencija mudrosti

Na današnji dan se slavi svjetski dan tolerancije. I tu se ustvari možemo zbunjeno češkati po glavi i dati mu prvo značenje koje nam padne na pamet. Tolerancija religijska, politička, prema strancu, a bome i prema domaćem, toleriramo redove u pošti, glasnu muziku, susjeda koji nam lupa na vrata u dva u noći samo zato što vježbamo svirati bubnjeve. Jedni toleriraju pase, drugi mačke i najčešće su to dvije vrlo odvojene skupine. Sami pasi i mačke se međusobno toleriraju ako odrastu zajedno. Aaa da ne zaboravim legendarne – biciklisti i automobilisti. Tuđe greške i naše vlastite.
Gdje god dođe do doticaja između dva ili više elemenata koji bi na neki način morali napraviti ustupak i odreći se nečega da se postigne harmonija – izbijaju sukobi. Lijek za to bi bila tolerancija. U današnje vrijeme neki se hvale da apsolutno ne toleriraju određene ljude, situacije, odjeću, način života… To je njima dokaz snage i dosljednosti prema vlastitim vrijednostima.

Možda nam je odgovor ispred nosa. U prirodi i biljkama. U našoj vlastitoj prehrani.
Kada sam ja bila dijete, za ručak bi osvanuo pijat na stolu i nije bilo dizanja dok nije bio dovoljno čist da mama uopće ne treba prati suđe. Danas se sve pomalo zakompliciralo. U strahu da se ne poštuje osobnost i želja djeteta ili da pomladak možda nije dovoljno pojeo otišli smo u drugu krajnost. Ručkovi postaju neprekinuti niz jela koji stižu na stol kao Kralju Sunce na francuskom dvoru.
No znanost u ishrani beba nas možda vraća na pravi trag. Djeci se nakon utjehe maminih prsa koje su prvih mjeseci naš blagovaonički stol i najintimniji bez obzira što nema romantičnih svijeća okolo zapaljenih prilikom obroka, počinje uvoditi različite namirnice. U obliku kašica, osnovni ključ je jednu po jednu, no izrazito raznoliko. I tu znanost oduševljeno plješće. Naime ispada da ako kao djeca jedemo izrazito raznoliku hranu, vjerojatnost izbijanja prehrambenih intolerancija i alergija (koje su dvije potpuno različite stvari) se izrazito smanjuje. Dokazano. I da raščistim zbunjozu. Intolerancija na neke prehrambene namirnice je najčešće odgovor probavnog sustava, gdje pojedinac teško podnosi neke namirnice (luk, kapulu, paprike…) No naše tijelo svejedno može konzumirati manje količine tih namirnica.
Alergija je bolest kod koje imunološki sustav odgovara na neke alergene, izrazito su opasne, čak i po život, reakcije su vrlo brzo vidljive i svodi se na to da naš organizam ne smije doći u doticaj sa nečim što je za nas alergen, a za možda cijeli ostatak svijeta nešto dobro.
Biljke koje rastu okružene većom raznolikošću vrsta, razvijaju puno bolju toleranciju na bolesti i parazite i donose puno više ploda. Taj pojam tolerancija biljaka je čak i botanički pojam koji se mjeri određenim skalama. A princip se svodi na to da biljka iako izložena nekim stvarima koje joj smetaju, sasvim prirodno i bez puno filozofije, trpi i ne da se. Svaki dan jača, i sve više razvija snagu da ne podlegne, već da se izbori za samu sebe. S vremenom ono što je inicijalno nešto potencijalno opasno ili ograničavajuće za biljku, postaje izvor njezine nove snage koja se pretvara u imunost na patogene, klimu, insekte. Razvija imunitet.
Sve to što biljka razvija u samoj sebi, da bi se obranila, postaje korisno i za nas.
Jedan od ljepših i predivno mirisnih odgovora biljaka na poteškoće su – eterična ulja. Štite biljku, ali bome i nas. Dokazano imaju protuupalna, antiinfektivna, regenerirajuća, smirujuća svojstva.
Biljke su bile naše prve ljekarne, jedine dostupne. Danas farmacija uspijeva iz biljaka ili sintetskim putem dobiti djelotvorne tvari, koje su puno preciznije i ciljane. Efikasnost modernih lijekova je puno brža. No biljke i njihovi pripravci, zahvaljujući prirodnim sinergijama prisutnim u njima su puno blaže za naš organizam. Ponekad im baš to zamjeramo. Djeluju tek nakon dužeg vremena, pomaci nisu vidljivi odmah. I baš kao i u prehrani. Ako je loša, nećemo odmah primijetiti štetu, no na duži period zdrava prehrana će se itekako isplatiti u obliku zdravlja, otpornosti tolerancije.
No iako često podcjenjujemo snagu biljaka, sada u zimskim mjesecima kada svi pijemo više čajeva, dobro je sjetiti se još jedne lijepe riječi. Poštovanje. Naime svi smo navikli na Gospinu travu, krasan čaj za smirenje i depresiju. No to nije tako bezazleno kako mislimo. Iako taj čaj odnosi tugu i sivost ovih mračnih jesenskih dana u kontraindikaciji je s nizom lijekova (pogotovo antidepresiva!). Dobro bi bilo proučiti kojih. Lipa je savršen čaj za spavanac i smirenje, no iako to na prvi pogled djeluje savršeno za ljude sa srčanim problemima, kojima je stres smrtni neprijatelj – lipa je biljka koju ne smiju nikako koristiti. Smreka je savršena za dezinfekciju cijelog organizma, pogotovo jetre i mokraćnih puteva, no oni kojima je oštećen neki od tih organa ne smiju ni blizu ovoj biljci. Najbolji dokaz da su biljke ipak itekako efikasne su upravo ovi primjeri. Možda bi riječi tolerancija (od latinskog tolerare-trpiti podnositi) trebalo dodati obaveznu sinergiju riječi i osjećaju: poštovanje. Jedno ustvari ne ide bez drugoga.
Ljepota biljaka, nas samih, raznolikosti naše civilizacije ne proizlazi iz bijega od izazova, različitosti i bola. Već upravo iz suočavanja i prihvaćanja. Tolerancije i poštovanja. Mudrost prihvaćanja.