Tko je ubio, a tko je pokrao?

KAKO SU ME UČILI POSLU NADRILIJEČNICI SA SREBRNJAKA
Jedan od aktualnih skandala o kojima možemo slušati na televizijama je i problem s bolnicom »Srebrnjak« iz Zagreba. Smijenili su ravnatelja, ravnatelj razočaran plače pred kamerama, spominje se nadriliječništvo, mutni poslovi, gradonačelnik, a uza sve se to provlači priča o nevjerojatno atraktivnom terenu na kojem se bolnica nalazi. I onda, kao što to već biva, izlaze na površinu svakojake stvari, a sve kulminira s Hrvatskom televizijom koja prvo ugosti doktora Nogala u emisiji »Nedjeljom u 2«, a onda im posveti cijelu emisiju »Otvoreno« u kojima su se našli zaraćeni sa svih strana. Pa se onda nalazom inspekcije Ministarstva zdravstva odjednom utvrdi da nije bilo nikakvih nezakonitosti u radu bolnice, pa tako ni navodnog nadriliječništva i nezakonitog zapošljavanja. I što sada? Ima li kakva isprika? Možebitna ostavka? Nema. Vraća li se Nogalo na mjesto ravnatelja? Ne. Zašto ne? Zato jer ne! I sve tako.
A onda se ja sjetim nečega. Prvo, nisam dovoljno ni stručan ni involviran u cijelu priču da bih mogao suditi i komentirati, ali kao društveni komentator mogu napisati sljedeće. Nema tome ni dvadeset godina, kako me jedna ugledna zdravstvena ustanova poslala na taj isti Srebrnjak da me tamošnji stručnjaci nauče neke stvari koje će mi biti korisne u mome tadašnjem poslu. I bio ja tamo, upoznao dotičnog Nogala, slušao neka predavanja i na kraju stekao i nekakav dokument o osposobljavanju. Onda sam sljedećih desetak godina uspješno (kažu ljudi uspješno) primjenjivao ono što sam tamo naučio, da bih opet poslom došao na taj isti Srebrnjak, samo što je cijela ustanova izgledala bitno bolje nego prvi put. Mislim, tehnički je izgledala bolje. Onda sam opet nakratko sreo ovoga istog Nogala, naučio opet neke novitade iz struke i otišao zadovoljan. U međuvremenu sam nebrojeno puta od korisnika usluga te ustanove čuo sve najbolje o istoj i to je za mene ipak nekako dovoljno, ako to nekome nešto znači.

UBOJICA ILI VRŠITELJ HOMICIDA?
Od skandala, ne možemo, a ne osvrnuti se na trostruko ubojstvo u Splitu. Svima je to zanimljivo, a pogotovo sociolozima koji nadugo i naširoko lamentiraju o čudnoj reakciji javnosti, grupama potpore i sl. O komentarima ispod portalskih članaka, bolje je i ne govoriti, jer zbilja ima svega i svačega, ali se ne može osporiti činjenica da ogromna većina tih komentara ide u prilog osumnjičenom. I još je nešto zanimljivo. Jako se često spominje »trostruki ubojica«, kao da je već osuđen. To je isto kao da za većinu ovih koji su se »okoristili« napišu da su lopovi, a još to nije dokazano. Reći će netko – stvar je jasna. Što se tu ima previše raspravljati. Pa očigledno je što je učinio. Istina je. Ali bilo je očigledno da je taj i taj pokrao to i to (ohoho toga i toga), pa se na kraju ispostavilo da nije. Pa onda ovi koji pijani gaze ljude po prometnicama. Zar to nisu ubojice, ako ćemo tako gledati.
Stvar je ipak, da se ne zavaravamo jasna, ali neka pravna pravila moraju postojati, kao i pravila o izvještavanju. Stoga ja predlažem sljedeće. Dok se ne završi suđenje ipak je bolje govoriti o »osumnjičenom za ubojstvo«. S druge strane – što je sve ubojstvo? Ubojstvo je ljudsko djelo koje za izravnu posljedicu ima smrt drugog čovjeka (napominjem – čovjeka). U pravnom smislu ubojstvo je kažnjivo djelo protiv života i tijela s umišljajem, koje obuhvaća posljedicu smrti. Ali, može se to i drukčije reći. Recimo, ovaj koji je ubio, on je izvršitelj homicida, a ubijeni su klijenti homicida. Netko će reći da ja od ozbiljne stvari pravim satiru, ali ozbiljan sam. Jako sam ozbiljan. I zabrinut…

TAMAN SE ODUŠEVIŠ, A ONDA…
U »TV-kalendaru« su nam stavili prilog o Nedi Andrić, dugogodišnjoj riječkoj gradonačelnici, ženi koja je ostvarila puno u toku svog mandata, toliko da je ovaj prilog obilovao pozitivnim stvarima. I taman kada pomisliš »svaka joj čast«, sve padne u vodu i vidiš da ni ona nije savršena. Dapače. Kraj priloga je bio više nego odvratan. Prikazali su njenu radnu sobu i u njoj gomilu mrtvih životinja, tj. njihovih oderanih krzna, što znači da se, ako je u tome uživala, radilo o osobi o kojoj je bolje sada prestati pisati da ne bi svašta napisao.