Svaki drugi gost je bahat i pun nerazumijevanja

Kratka kava u veliku šalicu, duga kava u malu šalicu, s manje/više pjene, kava do pola šalice, kava do malo manje od pola šalice/malo više od pola šalice, kava s vrućim mlijekom, kava s hladnim mlijekom, kava s mlakim mlijekom, cappuccino bez pjene, cappuccino s  više mlijeka, mali macchiato u velikoj šalici, veliki macchiato u maloj  šalici, čaša vode s ledom i fetom limuna i naranče, kava s Natrenom i  smeđim šećerom, …
Ovo su samo neke od narudžbi zadarskih gostiju s kojima se konobari  zadarskih kafića svakodnevno susreću. No, niti najmaštovitije narudžbe  ne bi bile problem da su naručene s osmijehom, pozdravom ili jednostavno s manjom dozom bahatosti, kazali su nam konobari iz nekoliko  kafića u staroj gradskoj jezgri koje smo obišli u potrazi za odgovorom na  pitanje "Jesu li zadarski gosti bahati?".
– Najviše od svega nam smeta nepristojnost, ponašanje "s visoka" prema nama konobarima. Kao da smo manje vrijedni i kao da su oni jedini  koji čekaju svoju narudžbu, kazali su nam konobari jednog zadarskog  kafića naglasivši kako su zadarski gosti u većini slučajeva bahati, a pravi  su maheri kada je riječ o naručivanju kompliciranih kava.
– Bude tu svačega, 100 ljudi, 100 ćudi i kava. Pokušamo udovoljiti  svačijim željama, no zna se dogoditi i da kava ne bude baš onakva kakvu  su naručili, pa znaju ostaviti kavu ili ne platiti, pogotovo stariji gosti. Oni  su posebna kategorija, kazali su konobari.
Ali sve te narudžbe mi odradimo bez problema, veći problem je ta  bahatost, neobzirnost, … prolazim pored njih s punom tacnom, i zna da  ti je puna terasa, i on te zaustavi da bi te pitao koji šlag imamo, i slične situacije?

Na grubost odvaraćaju osmjehom
Unatoč bezobraznosti pojedinih gostiju, ljutnje nikad nema, nastavili  su.
– Treba sve to istrpiti, to i je bit ovog posla. Nema smisla ratovati jer u  svakom poslu ima bahatih ljudi, ne samo u našem. Zato onima koji nam  npr. ne kažu "dobar dan", mi namjerno zaželimo "dobro jutro" ili "dobar  dan", i po nekoliko puta kako bi im ukazali na to da su bezobrazni te da  smo i mi samo ljudi koji cijene toplu riječ i osmijeh, kazali su.
Ono što je također opće poznato, ističu, je to da zadarski gosti, čast  izuzecima, nisu baš od "manče."
– Ima izuzetaka, ali rijetko. Uglavnom su "manče" slabe ili nikakve.  Oni bi najradije sjedili i čitali novine i po tri sata s jednom kavicom, … ne  daj Bože da naruče još jedno piće, rezignirano naglašavaju domaći djelatnici u ugostiteljstvu.
Još jedan oblik nepristojnost kod gostiju može se uočiti po pitanju korištenja toaleta.
– Koriste ga bez pitanja, kao da se podrazumijeva da ga smiju koristiti,  iako nisu gosti kafića. Ni "molim vas", ni "hvala",… A tu se posebno ističu  strani turisti. Oni koriste toalet ulijećući u kafić bez pitanja. Isto tako,   često znaju "odmoriti"  cipele na jastučićima sjedalica i pritom ih zaprljati. Valjda se osjećaju kao doma, a jako nam smeta taj stav da ako plate  kavu, smiju raditi što god žele, … potužili su se. Također, kod stranaca  najčešće bude problem što ne razumiju nešto na cjeniku, a naruče, i onda kada im konobari donesu tu narudžbu, bune se da to nisu naručili jer  da to nije tako u njihovoj zemlji, …

Stalni gosti često najzahtjevniji
Iako su zbog stalnih gostiju konobari najzahvalniji, s druge strane, velika mana većine njih  je što su i najzahtjevniji.
– Zadarski gosti, posebice oni stalni, ako ne dobiju narudžbu iste sekunde, odmah kreće ljutnja i vrijeđanje, …  Oni koji nas svakodnevno posjećuju, očekuju da im je kava na stolu prije nego sjednu, pa čak i prije  nego ih uopće i vidimo, poručili su dodavši kako unatoč svakodnevnici  koja im je ispunjena bezobraznim gostima, moraju ostati "hladni" na te  stvari, tj. pristojni i ne uzimati to previše k srcu.
– Svašta svakodnevno i čujemo i vidimo, tako da, osim što je fizički  zahtjevan, ovaj posao zahtjeva i psihičku spremnost zbog čega konobar  ne može biti svatko, istaknuli su.
Što se tiče kažnjavanja gostiju, to nije praksa zadarskih konobara jer,  kako kažu, ne žele se spustiti na njihov nivo.
– Svaki drugi gost kojim nam dođe je bahat i pun nerazumijevanja.  Većina niti ne sjedne, a već viče, kao da smo neka potlačena klasa pa ih  narudžba već mora čekati i prije nego sjednu. I što je najžalosnije, to su  uglavnom naši domaći ljudi, dok su stranci super. Da mi je sa strancima  raditi, radio bih ovaj posao cijeli život, prokomentirao je jedan konobar  poznatog zadarskog kafića.
– Stranci su kulturni, uglađeni, a naši, ma nema naziva za to … Pogotovo ako su na nekim višim funkcijama, političkim ili sl., onda tek bahatost  dolazi do izražaja. Ali mi to sve izdržavamo, nema nam druge. Cijenimo  dobre goste, pristojne i obzirne, ali s godinama ih je sve manje, a ovih  bahatih je nažalost sve više, kazao je.
Konobarenje u Zadru tako iz godine u godinu postaje sve teže, a položaj konobara sve je gori. Zato po kafićima nema zadržavanja istih konobara, već se često mijenjaju, nastavio nam je pričati naš sugovornik.
– Ljudi sve više gube volju za tim poslom uglavnom radi gostiju, ali i  zbog poslodavca. Sve u svemu, žalosno je da je posao konobara pao na  tako nisku razinu i da su u Zadru tako malo cijenjeni. Ja da imam nešto  drugo i da mogu otići, već bih odavno to i učinio, poručio nam je za  kraj.