Rudija Martinova po pjesmama pamte…

Muzej antičkog stakla, u četvrtak je bio ispunjen pjesmom, nostalgijom, ali i lijepim uspomenama na Rudija Martinova.
Matica Zadrana organizirala je još jednu Ćakulu u nizu, ali ovaj put u malo drugačijem izdanju. U suradnji s Miljenkom Dujelom, moderatorom večeri, Zadrani su mogli uživati u sjećanjima na Rudija Martinova koji je ostavio trag u kulturi grada, a o čemu su rado posvjedočili njegovi prijatelji i kolege koji su bili dio ove večeri.

Neki se prepoznali u filmu »Holiday u Zadru«
Prije pozdravne riječi predsjednika Matice Zadrana, dr. Damira Mišlova, nastupila je klapa »Stari Zadrani« s dobro poznatom pjesmom Rudija Martinova, »Zadarski kanal«. Inače, kako se moglo čuti, Martinov je pisao brojne pjesme za Stare Zadrane, ali i za Josu Šparlju, koji su bili glavni protagonisti njegovih autorskih pjesama.
– Rudija znamo po pjesmama pa je zato večer i počela pjesmom, rekao je Dujela, dodajući kako je klapa Stari Zadrani činila tandem s Josom Špraljom, koji je bio i obiteljski vezan za Rudija Martinova.
Kroz isječke filma »Holiday u Zadru« koji je pratio cjelovečernji program, publika koja se odazvala u velikom broju uživala je prateći ovaj film koji se vezuje za Zadar i njegovu prošlost. Kako se dalo primijetiti, neki posjetitelji su se čak i prepoznali na ovom filmskom uratku Rudija Martinova, koji ih je vratio u neko drugo vrijeme.
– Film je snimljen 1989. godine s glazbom u pozadini, bez izgovorene riječi, ispričao je Dujela, dodajući kako ga je Rudi posebno iznenadio kada mu je prije emitiranja donio taj film da ga ocjeni jer, kako je objasnio, do tada ga nitko u Zadru nije pitao za mišljenje o nekom filmu, iako je bio priznati dugogodišnji snimatelj i novinar na televiziji RAI u Italiji.
Uz red pjesme i red ćakule, večer je uveličao i Atilio Orović, iški tenor i čakavski pjesnik, koji je otpjevao i svoju autosrku pjesmu »Odlazim«, nakon čega je izveo još nekoliko pjesama sa Starim Zadranima.
Uz zanimljive priče i dosjetke koje je Dujela ubaciovao tijekom večeri i održavao program zanimljivim, čak su i neki Rudijevi prijatelji rado ispričali neke situacije koje su doživjeli s njim.

Za Špralju napisao »Staru barku«
Tako se Blaž Barančić prisjetio kako su u kasne sate znali doći kod Rudija u stan gdje bi ih dočekala njegova supruga Elena, uvijek nasmijanog lica.
– Rudi je bio pravi zaljubljenik u Zadar, ali i u spomenike i pismu, rekao Barančić, dodajući kako je kroz pjesmu Rudi uvijek najljepše govorio, ali i da je volio društvo i ljude pa bi često i u kasne sate znao dovesti društvo u svoj dom u kojem bi ih njegova supruga uvijek dočekala s veseljem te im nikad ne bi prigovarala što su došli.
Barančić sjetio i kako je nastala pjesma »Stara barka«, koju je Rudi napisao za Josu Špralju.
– Joso Špralja je jednom prilikom rekao Rudiju da napiše jednu pjesmu i za njega, tako da mu je napisao »Staru barku«, inače arhaičnu poemu s porukom, koju je Joso rado izvodio, kao i pjesmu »Zadnja noć u Zadru«, ispričao je Barančić.
Posebno mjesto na ovoj večeri, pripalo je Eleni Špralja, kćeri Jose Špralje, koja se sjetila svog tetka Rudija, kojeg ona od milja zove »zio«. Inače, Elena je dobila ime po Rudijevoj supruzi koja je bila sestra njezine majke Angioline.
– To su bili posebni dani koje sam provodila sa svojim »ziom« Rudijem u Torontu u koji sam došla sa svojim roditeljima kada sam imala svega 8 godina. Moj pape, »zio« Rudi, moja mama i teta Elena su tada živjeli tamo i meni je bilo jako teško, jer sam kao dijete patila za svojim Zadrom, ali zahvaljući obitelji bilo mi je djetinjstvo jako lijepo, prisjetila se Elena.
Kroz zanimljive priče, koje su se izmjenjivale, program se u dobrom raspoloženju priveo kraju, a ćakule su se nastavile i izvan muzeja do kasno u noć.