Prolaz vrijedan 15.000 kuna

Ružica je prošle godine svojevoljno postavila željeznu ogradu na javni put između svoje kuće i obale te je time zapriječila prolaz svim susjednim stanarima i to bez ikakve najave ili obavijesti, kaže Dragoslav Čavlin
Početkom 70-ih godina Dragoslav Čavlin započeo je graditi svoju obiteljsku kuću uz obalu rijeke Zrmanje. S vremenom se sve više kuća gradilo u njegovoj blizini. Godine 1992. tvrtka Vodovod počela je s postavljanjem vodovodnih cijevi u neposrednoj blizini Čavlinove kuće. Zbog početka Domovinskog rata radovi su prekinuti. Obližnji stanari očekivali su da će se vraćanjem života u normalu nastaviti radovi na vodovodnoj mreži. Djelatnici Vodovoda kazali su da je vodovodna mreža s početka devedesetih nelegalno postavljena te da bi stanari trebali platiti postavljanje novih vodovodnih cijevi, koje bi bile ukopane paralelno s prethodno postavljenima. No, tada su se javili problemi s Čavlinovom susjedom Ružicom Jokić koja živi u obiteljskoj kući uz obalu Zrmanje.– Ružica je prošle godine svojevoljno postavila željeznu ogradu na javni put izmeđi svoje kuće i obale te je time zapriječila prolaz svim susjednim stanarima i to bez ikakve najave ili obavijesti, kazao je stopostotni invalid Čavlin. Prema riječima ogorčenih Obrovčana, Ružica ne dopušta da vodovodne cijevi budu postavljene pored njene kuće, objašnjavajući da je to područje u njenom privatnom vlasništvu. – Dok mi pijemo vodu iz cisterne smještene na krovu kuće, ona je priključena na vodovodnu mrežu postavljenu 1992. godine. Također, Ružica priječi slobodan prolaz pored svoje kuće svim stanarima kojima je prolaz uz njenu kuću ujedno i jedini. Često je našu djecu kad bi išla u školu vraćala njihovim domovima, priča Čavlin.S ovim problemom bila je upoznata i policija, koja je kazala ogorčenim Obrovčanima da nije u njihovoj nadležnosti da maknu spornu ogradu. U želji da se problem s Ružicom Jokić riješi, obližni stanari mnogo puta bezuspješno su nastojali kontaktirati s obrovačkim gradonačelnikom i pročelnicom. Osim toga, obratili su se Helsinškom odboru za ljudska prava u Kninu koji također nije dobio odgovor od gradske vlasti. – Pokušali smo razgovarati s Ružicom u nadi da ćemo na miran i civiliziran način riješiti problem s postavljenom ogradom. Doznali smo da traži od svakog susjeda 15.000 kuna za slobodan prolaz pored njene kuće. Samo je jedan susjed platio traženu svotu novaca te je s njime sklopila ugovor kojim mu omogućava slobodan prolaz preko njenog terena, rekao je Čavlin. S obzirom da ogorčeni stanari nisu u mogućnosti koristiti vodu iz vodovodne mreže, često kupuju vodu kojom pune cisterne smještene pored kuće.– Vodu iz cisterne koristimo isključivo za kuhanje, a za korištenje WC-a, pranje posuđa i tuširanje, vodu iz Zrmanje. Ta voda je vrlo slana, a naročito od lipnja i kako smo saznali ne preporučuje se za tuširanje. Pročelnica Grada Obrovca savjetovala mi je da odem na izvor Zrmanje po vodu. Zasmetao mi je takav ponižavajući stav prema meni kad sam u situaciji da nemam mogućnost izbora. Ušli smo u 21. stoljeće, a vodu još uvijek nemam u svome domu. Imam vodu “ispred nosa”, a ne mogu je koristiti. Strašno mi je zasmetao takav ponižavajući stav prema nama, pojašnjava Dragoslav. Unatoč nastojanjima da dobijemo i izjavu obrovačke pročelnice, jučer u tome nismo uspjeli jer je bila zauzeta.