MONS. PULJIĆ: “Uskrsnuće je najsnažnije vrelo ufanja ljudi!”

U velikoj žalosti zbog tragične smrti svoga Učitelja, apostoli su se  spremali krenuti svaki na svoju stranu. To osobito pokazuje opis dvojice učenika na putu u Emaus koji iznenađeni, potreseni, razočarani  svim onim što se zbilo na Veliki Petak, odlučiše vratiti se svojim domovima. Trećega dana, međutim, proširila se vijest da je Isusov grob ostao  prazan, a on uskrsnuo i živi. Uz to, uskrsnuli Gospodin ih pohađa i  pozdravlja utješnim riječima: „Ne bojte se“, pa im se otvaraju oči.  Počinju shvaćati i prihvaćati tajnu Isusove uskrsne pobjede. A prazan  grob na Kalvariji otvara novu stranicu, jedinstvenu u povijesti čovječanstva. Svetkovina Uskrsa, dakle, upućuje nas na korijene naše vjerničke  prošlosti. Ali, otvara nam i perspektivu vječne budućnosti. Stoga je Isusovo uskrsnuće najsnažnije vrelo ufanja, ključni događaj koji osmišljava  povijest ljudskih sudbina.
U tom vidu i apostol Petar, koji je tijekom križnoga puta tri put zatajio Isusa, osnažen uskrsnim događajem obraća se okupljenim Židovima  i neustrašivo zbori: „Vi znate kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza  Duhom Svetim.. I pošto ga smakoše i objesiše na drvo, Bog ga uskrisi  treći dan. Mi smo svjedoci svega toga (Dj 10, 34-43). Svjestan tog milosnog događaja, on u svojoj poslanici kaže kako smo njegovim darom  postali „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečen naviještati silna djela Onoga koji nas iz tame pozva k divnome svjetlu svome“ (1 Pet 2, 9).
Na tom uskrsnom svjetlu počiva vjera i nada Crkve. A iz jutra uskrsne zore izvire njezina snaga, radost i utjeha. Jer, „da Krist nije uskrsnuo, uzaludno bi bilo naše propovijedanje (1 Kor 15,14), neutemeljeno  naše ufanje i bezizgledna naša nada. Poniženi, dakle, i trnjem okrunjeni Isus nakon uskrsnuća blista u preobraženom, profinjenom i besmrtnom tijelu. I pojavljuje se kao pobjednik tmine, laži, nasilja i mržnje.  On je gospodar života i smrti koji nam upućuje utješne i ohrabrujuće  riječi: „Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, živjet će ako i  umre“. Zato je Uskrs blagdan života, radosti, heroizma i žrtve. To nije  obični blagdan, već „blagdan nad blagdanima“; događaj o kojem Crkva  već dva milenija propovijeda te radosno s vjerom ispovijeda: „Znamo  da si doistine, uskrsnuo Božji Sine“.
Ojačani vjerom uskrsnog događaja, s nadom u srcu i s pjesmom na  usnama govorimo: „Ovo je dan što ga učini Gospodin. Kličimo i radujmo se u njemu“ (Ps 118, 24). Jer, svojim uskrsnućem izveo nas je iz ropstva na slobodu te postao najsnažnije vrelo našeg optimizma i nade,  ključni događaj povijesti i ljudskih sudbina. Događaj Kristovog uskrsnuća nije neka „utješna filozofija“ za slabe i naivne. Njezin objekt vjere  nije „povijest“, nego „nadpovijest“ po kojoj su ljudi kadri „nadati se i  protiv nade“. U toj uskrsnoj nadi i radosti sve od srca pozdravljam.  Braći svećenicima, redovnicama i redovnicima kao i svemu Božjem puku Zadarske nadbiskupije, želim sretan Uskrs uz obilje uskrsne milosti i  Božjeg blagoslova.
Želimir Puljić, zadarski nadbiskup