Moje Zadrane očekuje nova doza sakupljenih tema iz svakodnevnice današnjeg vremena

 
Povodom večerašnje promocije zbirke pjesama zadarske Slovenke s adresom u Austriji, Andreje Malte »Nikad ne znaš, kužiš me?«, autorica nam je u ležernom razgovoru ispričala s čime će se sve čitatelji susresti u njezinoj novoj zbirci, ali i što je to što pjesnikinju pokreće u njenom stvaralaštvu i životu. Promocija knjige će se održati u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice s početkom u 18 sati, a predstavit će je književnik, profesor Ivica Ušljebrka i recenzent, mag. Blago Vukadin, dok će stihove govoriti zadarska pjesnikinja i recitatorica Nikolina Mojić.
Osim poezije, pišete i prozu i to u formi kratkih priča. U čemu se više nalazite?
-Tako je. Zapravo, od samog početka, od kada sam se počela baviti pisanjem, od osnovne škole, uglavnom sam pisala prozne tekstove. No, nakon osnivanja obitelji hoćeš-nećeš, morala sam stati na neko vrijeme. Djeca ipak traže svu brigu i pozornost roditelja. Poezija je došla sa zrelim godinama i više životnog iskustva. Nisam klasični pjesnik, nikada to nisam bila, niti ću biti. Moje se pjesme mogu uglavnom čitati i kao priče.
Mislim da se definitivno više nalazim u prozi. Tu se osjećam dobro i sigurno, mogu se prepustiti neograničenoj mašti, te se do beskraja igrati riječima. Definitivno proza i kratke priče. To sam ja!
Što za Vas znači pisanje?
-Pisanje je moja stara i bezuvjetna ljubav. Kroz pisanje mogu izraziti i podijeliti svoje najdublje osjećaje, misli, uvjerenja i stavove bez da ikome polažem račune. Sviđa mi se pisana forma u koju možeš ubaciti i pretvoriti, tj. prikazati sve što misliš i osjećaš, stav prema životu, radnje i događaje kroz likove koje stvoriš u mašti koja nema granica i koja je otvorena za sve oblike izražavanja i za stvaranje bezbroj situacija.
Uz sve to, moram priznati, pisanje je za mene i ispušni ventil, jer svi znamo kakav je život, pa mi je olakšanje kada sjednem i iznesem u pisanom obliku iz svoje nutrine sve što se kroz vrijeme nakupi u meni.

S neba pa u rebra
Ima li autobiografskih elemenata u Vašim rukopisima?
-Hahaahhhh… Iskreno, ima. Mislim da nisam jedina. Svatko tko piše, prije ili poslije ubaci nešto iz osobnog života u svoja djela. Neki životni događaji, pa kakvi god oni bili, odlična su inspiracija za pisanje. Ne moram nužno pisati u prvom licu, sve ovisi od toga kako se osjećam u trenutku kad ideja dođe i kad počinjem s pisanjem.
Volite otvoren stil pisanja, kako bi se reklo »s neba, pa u rebra«, čak i pokoja psovka dolazi u obzir. Kako čitatelji doživljavaju Vašu direktnost?
-O, da! Jako volim otvoreni stil pisanja, onako »s neba, pa u rebra«. I da, bez psovki neke stvari nemaju onaj pravi ukus, one su poput začina koji se stavljaju u jelo. Psovke su neminovni dio našeg života pa mi to priznali ili ne. Napominjem još jednom, život nije lak, smatram da ga ne treba previše idealizirati, pa tako i koja psovka slikovito naglasi određene situacije.
A ljudi k’o ljudi, bez zamjerke, ima nas različitih, nekima se to jako sviđa, neki to prešutno odobravaju, a nekima je odbojno. Meni je to sasvim svejedno, jer ja sam ta koja piše,stvara i kreira priču, ona je moj odraz i moje mišljenje tog trenutka. Moja je proza realna, životna, puna situacija koje se ljudima često događaju.
Večeras ćete se predstaviti s novom zbirkom pjesama pred zadarskom publikom. Što čitatelje čeka iza novog rukopisa Andreje Malte?
-Da, večeras sam ponovno sa svojim Zadranima, a s obzirom da sam u međuvremenu preselila u Austriju, neizmjerno se veselim. Jednu promociju sam već imala nedavno u Rijeci odakle je nakladnik knjige, Studio TiM, a čiju je naslovnicu izradila Tanja Prokop i to u Book Caffe-u Dnevni Boravak. Zadarska promocija će biti održana u Gradskoj knjižnici Zadar.
Iza novog rukopisa se sakriva ovaj puta malo više autobiografskog štiva koje je nastajalo u jednom vrlo ranljivom i nesigurnom periodu mog života. Naravno, uz lucidne pošalice koje izviru iz svakodnevnih tričarija,a ut su i ljubavne eskapade, te majčinsko-žensko-profesionalne uloge stvarane tijekom vremena.

Mačke kao alter ego
Pišete li sa željom da prenesete ciljanu poruku čitatelju ili prepuštate da se čitatelj sam pronađe u Vašem djelima?
-Kako kada. Ovisi o situaciji o kojoj pišem, iako uvijek nastojim iz svega prikazati nekakav poučan zaključak, bez namjere da ljudima solim pamet. Najdraže mi je kad se čitatelj sam pronađe u mojim djelima.
Znam da za autora ne postoji najdraže djelo, ali kad bi morali izdvojiti jedno od svojih naslova, koje bi to bilo i zašto?
U pravu ste. » Nikad ne znaš, kužiš me?« moja je šesta knjiga. Sve su one na neki način dio mene i teško je izdvojiti najdražu. Pa ipak, nakon malo razmišljanja, izdvojila bi zbirku kratkih priča »Lica i naličja ljubavi« nakladnika Studio TiM, Rijeka izdane 2015. godine. Za tu zbirku dobila sam od Hrvatskog književnog društva, ogranak Zadar, godine 2015. nagradu »Knjiga iznenađenja godine«. Mislim da je nagrada pogodak, jer su priče svakako pune iznenađenja, pa je zato i izdvajam. A i nagrada je tu!
Mačke se često pojavljuju na Vašim facebook objavama, ali i u Vašim djelima. Jesu li one više Vaš alter ego, ili predstavljaju i duhovnu dimenziju?
Hahahhaa… Mačke, mačke…Da!
Iskreno, mislim da su mačke ujedno i moj alter ego i duhovna dimenzija. Mačke naprosto obožavam. To su jako umiljata, lijepa i inteligentna bića. Meni osobno mačke donose u život neku vrstu mira. One su uvijek tu, a opet u nekom vlastitome »cool« svijetu. Fascinira me njihova samoživost.
Provela sam dosta vremena s mačkama i jako ih dobro upoznala. U jednom trenutku imala sam čak četiri na skrbi. Ponekada, pogotovo na facebook profilu, znam se jednostavno »pretvoriti« u mačku i podijeliti svoje »mačje« razmišljanje. To me uvijek oraspoloži.

Uzori Cankar i Bukowski
Vaša nova zbirka pjesma nosi naslov »Nikad ne znaš, kužiš me?«. Poznavajući Vas, ne bi se reklo da se tek poigravate riječima. Što u stvari poručujete s naslovom?
U pravu ste. Ne poigravam se s naslovom. On je ciljano kreiran. Opet se vraćam na život, koji je takav kakav je. Tako i sama tematika zbirke obrađuje životnu svakidašnjicu u svim pogledima. Nakon kraćeg razmišljanja odabrala sam taj naslov jer savršeno pristaje uz tematiku.
Tko Vam je uzor u pisanju i koliko utjecaja su imali na Vas dok niste stvorili, sada već prepoznatljiv stil koji je pomalo osebujan?
Uzor u pisanju mi je još od rane mladosti slovenski pisac Ivan Cankar. Puno sam ga čitala, kao i druge slovenske pisce, ali je jedino on ostavio neizbrisiv trag u mom vlastitim stvaranju. Kasnije sam se srela s Bukowskim, koji je nadopunio ono što sam naučila od Cankara. Najviše me oduševila njihova iskrenost i otvorenost, te način na koji pišu. Obadvojica su mi podjednako dragi i često im se vraćam.
Ispravite me ako griješim, ali ako kažem da ste beskompromisni i da se to iščitava i u Vašoj novoj zbirci, što bi na to rekli?
Neću vas ispravljati jer je to istina. Ja jesam nepopravljivo beskompromisna, iako tako ne izgledam hahh… jer to sam ja, takva oduvijek, pomalo crna ovca u stadu. Volim tu svoju osobinu, koja se, kako ste zaključili, i iščitava i u ovoj i drugim mojim knjigama. Nešto poput mačjeg karaktera, zaključila bih.

Otuđenost modernog čovjeka
Što Zadrane čeka na Vašoj promociji večeras na petak 13.?
Hahhaa…Petak, 13.! Kud baš 13.? Baš razmišljam da povedem i mačku sa sobom? Samo se malo šalim, mislim da to nema veze, ne vjerujem u te stvari.
Dakle, da se vratim knjizi. Moje Zadrane očekuje nova doza sakupljenih tema iz svakodnevnice današnjeg vremena, ljubav u svim (ne)mogućim vidovima, muško-ženski, ali i međuljudski odnosi općenito, kao i neizbježna otuđenost modernog čovjeka zaokupljenog tehnikalijama preživljavanja u kompleksnom svijetu, usamljenost, tjeskoba koja proizlazi iz stalnoga hoda po rubovima i duboko zaranjanje ispod ponora svijesti. Ima tu i sanjarenja između jave i sna, maštanja o vječnoj nadi koja se nalazi u svakome od nas, kao i vjere u bolje i sretnije sutra, bez obzira na (ne)izvjesnost njezinog dolaska, kako je napisao jedan od recenzenata zbirke.
Na kraju razgovara, želite li još nešto dodati?
Da, zahvalila bih se Gradu Zadru na finacijskoj potpori oko realizacije ove zbirke, suorganizaciji mojih kolega i kolegica iz Udruge zadarskih pisaca ZaPis vezano uz promociju, moderatorima prof. Ivici Ušljebrki i mag. Blagi Vukadinu, Gradskoj knjižnici Zadar na prostoru, te Vama, po pisanoj riječi draga kolegice, Nikolina na ovom intervjuu i Zadarskom listu na njegovoj objavi!

Iz životopisa
Piše na slovesnkom i hrvatskom jeziku. Rođena je u Ljubljani gdje je završila osnovnu i srednju tehničku školu. U ranoj mladosti, Andreja se bavila pisanjem proze i nešto manje pisanjem poezije. Svoje uratke je objavljivala u slovesnkom tjedniku »Mladina«, ali je i primila prvu nagradu na natječaju mladeži za najbolju kratku priču, koju je objavio tadašnji »Nedeljski dnevnik«. Godine 1980. napustila je rodnu Sloveniju, te je službeno otišla u Irak. Nakon Iraka životni put ju je doveo u Zadar koji postaje njezin novi dom. Književnica se ponovno vratila pisanju poezije, a 2009. se pridružuje zadarskom Društvu neafirmiranih pisaca, koje odnedavno nosi naziv Udruga Zadarski pisci ZaPis.

NASLOV NIJE SLUČAJAN
Ne poigravam se s naslovom. On je ciljano kreiran. Opet se vraćam na život, koji je takav kakav je. Tako i sama tematika zbirke obrađuje životnu svakidašnjicu u svim pogledima. Nakon kraćeg razmišljanja odabrala sam taj naslov jer savršeno pristaje uz tematiku