Josipa Lisac i Jimi Hendrix

INAUGURACIJA -1. DIO – ŠTEDNJA NA SVAKOM KORAKU OD SAMOG POČETKA
Jesi li gledao inauguraciju? Što kažeš na otpjevanu himnu? To su dva najčešća pitanja koja mi moji bližnji postavljaju zadnja dva dana, jer svima je naravno važno moje mišljenje. Ne nisam gledao inauguraciju jer prezirem takve događaje na kojima se političari pretvaraju u medijske zvijezde. Doduše, ovaj Milanović je već u predizbornoj kampanji pokazao zanimljiv glazbeni ukus izabravši pjesmu »Treblebass« od grupe »Svadbas«, meni vrlo dragu pjesmu tako da je sigurno pobrao koji glas od strane urbanih glasača, ali općenito ja to ne gledam. Još mi je u sjećanju jedan moj prijatelj koji je u sred ljeta, umjesto na nogomet, otišao kući gledati vjenčanje princeze Dijane i onog njenog koji se poslije oženio s Kamilom, ili kako se već zvala ona simpatična dama. Ono što je meni u cijeloj toj priči važno, to je podatak da se štedjelo na svakom koraku i na taj način je ovaj mandat počeo vrlo dobro i nadamo se da će se tako i nastaviti, da se neće kupovati skupa službena vozila, jer ako se ja vozim u Škodi staroj 20 godina onda mogu i oni. Isto se tako nadam da će političari raznih opcija međusobno surađivati na dobro svih nas i da se neće svađati. Ah… uvijek su mi govorili da sam sanjar…

INAUGURACIJA – 2 DIO – HIMNA
Josipa lisac je jedna od najvećih vrijednosti kulture u Hrvata. Ona je, jednostavno rečeno, glazbeni genij. Ono što je ona otpjevala od dana kada je počela krajem šezdesetih, pa sve do prije neku godinu, može stati rame uz rame s najvećim svjetskim pjevačicama i to je nešto u čemu se svi mi kulturni Hrvati slažemo. Ja obožavam Josipu Lisac, a pogotovo njenih prvih deset godina karijere dok je još pjevala sirovo i naturalno, kako kod hoćete. Ipak, moram priznati da se ni meni nije svidjelo kako je otpjevala himnu, ali daleko od toga da bih rekao, kao neki dežurni dušobrižnici koji ne vide dalje od svoga nosa i zoga na kojem igraju balote, da je to neko profaniranje ili omalovažavanje himne. Ne, to je njeno viđenje i to je tako i ona na to ima pravo.
Kada govorimo o ovom događaju, ne mogu, a da se ne sjetim jednog sličnog događaja vezanog uz himnu. To je doduše bilo prije pedeset godina i bilo je u Americi, a ne u Hrvatskoj, ali ima nekih poveznica. To ljeto se održao legendarni Woodstock festival, a čast da ga zatvori imao je legendarni Jimi Hendrix. On je svoj nastup počeo sa svojom verzijom američke himne. Tada nije bilo interneta ni baš svih ploča u dućanima tako da sam ja prvo čitao o toj verziji, a tek onda, nakon par godina je čuo. Čitao sam da je to bila »senzacionalna verzija« i da je Hendrix »otprašio« američku himnu. Kada sam čuo tu »senzacionalnu« verziju neko sam vrijeme šutio i tupo gledao u gramofon, onda sam još jednom poslušao i teško se zamislio. Jimi je tada bio na teškim drogama i nedugo nakon toga (u rujnu) je umro, nastupio je u rano jutro, publike je ostalo još jako malo jer su bili iscrpljeni nakon tri dana ludovanja (od 400-500 tisuća koje su tamo bile, njega je gledalo samo zadnjih tridesetak tisuća očajnika), i sve je to navodilo da s njim nešto nije bilo u redu, jer je meni ta verzija himne zvučala kao da netko umire u agoniji, kao da gubi razum i onda mu se na momente vrati, ali sve je to bilo tako konfuzno da je čovjek mogao svašta pomisliti. Dugo sam vremena to skrivao jer nisam htio ispasti bez veze, a onda sam u povjerenju pitao svoje prijatelje koji se jako dobro razumiju u muziku što o tome misle, a oni su mi manje više jednako odgovarali da je to i njima sasvim bez veze i da im nije jasno kako netko može reći da je to dobro ma koliko su bili spremni potući se ako neko nešto kaže protiv Hendrixa.
Slična je priča i s ovom himnom i mojim kuhanjem. Poznati sam kuhar to već svatko zna, ali ipak ponekad hitna dolazi da mene i ukućane vrati u život ispumpavanjem želuca nakon što nešto krivo skuham pa svima pozli. Mislim da vam je sada jasno da ne treba trošiti prostor pričama o himni. Važno je zdravlje, a apostrofirao bih jednog komentatora koji je rekao doslovno ovako: »Sve je to lijepo i krasno kada se govori o himni, ali ja bih volio da se malo više govori o tome gdje je novac iz mirovinskih stupova.«