Jedna obična mrkva

 
Naša, »obična« mrkva, je vrlo zgodan primjer onoga kada se kaže – budi najbolji što možeš biti, razvijaj se, sazrijevaj, prilagođavaj…
Ona koju kupujemo ili uzgajamo, dobro nam poznata, narančasti korijen i dio osnovnog recepta u toliko jela da je teško i zamisliti kuhanje bez nje, je ustvari nastala selekcijom od mrkve originalno iz zone Afganistana. Do otprilike 15. stoljeća je bila potpuno nepoznata.
Ali zato divlja mrkva, koja raste svuda oko nas ima dugu povijest. I jako puno pozitivnih svojstava.
Nađene su oslikane po zidovima Pompeja. Plinije ju je citirao kao biljnog prijatelja koji pomaže kod zarastanja rana, diuretičnih svojstava, stimulatora probave. Divlja mrkva – Daucus carota, je bila dobro poznata u Starom Rimu, Grcima, germanskim i slavenskim narodima… Kao i danas ona raste baš posvuda.
I kako je od tih davnih dana prisutna u prehrani i kao prirodni lijek. Logično da su uz nju vezani neki mitovi i legende.
Korištena je kao afrodizijak za muškarce, vjerovalo se da poboljšava plodnost kod žena. Tako da su na engleskom dvoru, dame iza uha nosile cvijet mrkve, da bi pokazale svoju hmmm- recimo- zainteresiranost za suprotni spol. Vjerovali su da bi se potpomognulo začeće treba popiti čašu vina u koji su potopljeni cvjetovi. Odmah nam naravno padne na pamet, da su lagano nacvrcani partneri više puta u povijesti začeli novi ljudski život. No to je druga priča. Očito i vrlo logično, s obzirom na vjerovanja vezana uz ovu biljku, cvjetovi su bili obavezni dio ukrašavanja vjenčanja.
Postojali su i rituali, kao što je npr. ubrati cvijet u noći punog mjeseca, i od toga kuhati čaj protiv epileptičnih napada.
No prije nego što navalim hvaliti divlju mrkvu i sve ono što ona ima. Ona ima vrlo opasnog biljnog rođaka. Otrovna i to smrtno – kukuta. Ona ista sa kojom je Seneka izvršio samoubojstvo, prije nego što je Neron mogao na njemu izvršiti smrtnu osudu.
Obje biljke su iz obitelji štitarki, i ukoliko se ne raspoznaju dobro listovi i cvijet, mogućnost zamjene postoji! Jedna od razlika je i miris. Divlja mrkva ima specifični blagi miris po irisu. Jedan od razloga zašto se divlja mrkva koristi u industriji parfema.
Taj divni miris divlje mrkve je ujedno razlog, (osim naravno vrhunskog okusa) zašto se ona nađe kao dio dalmatinske mišturance divljeg bilja. No njezini mladi listovi, koji upravo rastu po njivama oko Zadra, su kuharski izazov i delicija i kao mlada salata, pesto, štrudla sa sirom, za rižot ili kao umak uz ribu i bijelo meso. Ustvari, samo je mašta granica za recepte sa ovim ukusnim divljim jestivim povrćem.
Njezin miris je ujedno predivan primjer evolucijskog marketinga. Kada procvate u proljeće otvori se kao bijeli grozd cvijetića u obliku tanjura. Mirisom privuku pčele, kao dućan sa lijepim izlogom kupca. Pčele su nagrađene nektarom jer je prilično medonosna biljka. Kupci u dobrom dućanu nađu dobar proizvod. Pčele raznesu pelud i oplode dalje cvjetove. Kupac ostavi novac. I svi sretni i zadovoljni. Dobar marketing, dobar proizvod. Nakon oplodnje, cvjetovi se zatvore u nešto što sliči skoro na čahuru, i počinju stvarati sjemenke. Iskoristiti najbolje i najviše od realne situacije na korist svih zainteresiranih.
Sa znanstvenog stanovišta ova biljka posjeduje brojna nutritivna svojstva. Sadrži vitamine A, B i E te eterično ulje. Ljekovita svojstva se u najvećoj mjeri pripisuju djelovanju eteričnog ulja. Upravo je to eterično ulje po studiji napravljenoj u Portugalu razlog lijekovitosti mrkve. Utvrđeno je da ima antimikrobno, diuretičko, antihelmintičko (zaštita od sunca) i hipotenzivno (snižavanje tlaka) djelovanje.
Diuretik znači da pomaže osobama koje imaju problema s urinarnim traktom (kao što su problemi s mjehurom, bubrežni kamenac, itd.).
Sredstvo protiv nadimanja pomaže smirivanju želuca, te kod proljeva i probavnih smetnji. Antioksidans sjeme djeluje antibakterijski, pomaže čišćenju jetre i detoksu cijelog tijela.
Eterično ulje se jako puno koristi u prirodnoj kozmetici, jer vlaži kožu, regenerira, podmlađuje i nalazi se u balzamima za usta i oko očiju, upravo gdje je koža najnježnija.
No ipak još jedno upozorenje. Nije preporučljivo trudnicama i dojiljama, osobama koje su alergične na celer (i slične biljke), osobama koje imaju problema s bubrezima, osobama koje se pripremaju za operaciju. I to baš zato što je vrlo djelotvorna biljka. Nije dobro podcijeniti ju.