Godinama sebe prikazuju po tv-emisijama

ČUVAJ SE ONOGA KOJI LIJEPO ZBORI!
Postoje neki ljudi za koje ne znaš uopće što rade, ali koji se godinama  prikazuju po tv-emisijama kada je socijala u pitanju. Oni su uvijek lijepo uređeni, puni empatije, samo što se ne rasplaču pred kamerama  nad teškom sudbom ugroženih skupina, stručni izrazi samo teku iz  njihovih ustašaca /“fragilno“, „propriocepcija“ i sl./, jednom riječju –  ako postoje hodajući sveci, to su oni. Zanimljivo je i to što ti isti već godinama i desetljećima palamude jedno te isto, a da neke promjene nismo baš  primijetili. Najbolji su mi ovi koji plaču o nedovoljnom broju  stručnih radnika za rad s potrebitom djecom, a onda u privatnim poliklinikama naplaćuju 400 – 500 po satu istoj toj djeci. Ma neka naplaćuju, ali neka mi ne glume glumu, a pogotovo ne meni koji poznajem tu igru.
Ako mislite da pretjerujem, razmislite malo o tome koje ste sve face  viđali u kriznim situacijama? Ja naravno neću sada navoditi ničija imena jer se u zadnje vrijeme jako lako dosuđuju odštete za duševne boli,  a na štetu „novinskih piskarala“, ali činjenica je da stalno slušamo jedno te isto, upozorenja takva i takva, a očigledno se malo toga mijenja. I  onda kada se dogodi nekakva svinjarija, onda nisu krivi oni koji o tome  odlučuju i imaju nekakav utjecaj, nego neki socijalni radnik tamo negdje daleko u provinciji, npr. u Zadru. Nećemo sada ulaziti duboko u tu  temu, ali se nadamo da će se sada naći i neki službeni auto više, neki  djelatnik više pa neće biti jedan socijalni radnik na 250 suspektnih obitelji i da sada ne nabrajam dalje što sve ne, jer bi opet trajalo i trajalo,  kao što traje i ovo maltretiranje zadarskog Centra za socijalnu skrb koji  bi sada trebao biti odgovoran za sve propuste onih koji o njihovom radu, ustvari o domeni i dosegu njihovog rada, odlučuju. Uostalom, vrijeme će pokazati svoje, jer će se ovakve stvari događati sve češće i češće  i nitko to neće moći potpuno predvidjeti i spriječiti, a pogotovo se neće  spriječiti smjenjivanjem malobrojnih savjesnih socijalnih radnika kao u  ovom, zadarskom slučaju.
KAKO ZAŠTITITI VAŽNE GLAVE
 Svi smo mi normalni ljudi koji vole prirodu i svoju domovinu Hrvatsku, dakle pravi domoljubi /a ne ovi izrodi koji se bune na koncert Bajagin, a u isto vrijeme hrle na najopskurnije srpske narodnjake/, ostali  osupnuti nakon vijesti da će se po lijepom splitskom Marjanu zbog  pošasti nametnika Potkornjaka morati oboriti tisuće stabala i tako narušiti sklad toga divnog mjesta. Ne znam pojedinosti, tko je i je li uopće  kriv, je li se zakasnilo i ostale stvari, ali znam da sada treba spasiti što se  spasiti da, a o čemu možemo svakodnevno slušati i gledati na televiziji.  Više je o tome na televiziji jer je po portalima glavna tema nekakva kerlečuša /ili tako nekako/, pogibija Šabana Šaulića kojega isto jako vole  slušati veliki Hrvati po smrdljivim narodnjačkim rupama/ i ostale trice  i kučine.
 U svakom slučaju, mogli smo vidjeti izvješće s Marjana u kojem vidimo kako vrijedni radnici obaraju stabla, čiste ih i odvoze ostatke. Svi su  radnici vrijedni, veseli i radišni, a čak su u nasmijani, bez obzira na  tužan posao koji moraju obavljati. I u cijelom tom poslu, došli su im u  posjet i političari, tj. jedan ministar i još neki oko njega. Vole se političari slikavati kada se nešto radi, a s obzirom na to da ja pojma nemam tko je iz koje stranke i tko je tko, onda ne znam koji je ovo bio,  onako stariji neki čovjek… I u svakom slučaju, hoda ministar među radnicima svakome se nasmije, pruži ruku, malo porazgovara… Prava  predizborna kampanja. A onda sam primijetio sljedeće. Ministar i par  njih oko njega uredno su na glavu stavili zaštitne kacige. To je u redu i  to je vjerojatno pravilo, ali ako je pravilo, zašto onda radnici nemaju ta  ista zaštitna pokrivala? Zar glava drvosjeće manje vrijedi od  glave nekog drugog. Oni bi trebali biti zaštićeni, s obzirom na to da su u opasnosti cijeli radni dan, za razliku od ovih koji su se samo prošetali desetak minuta. To znači da je ministar umjesto da se smješka i razgovara  trebao upozoriti radnike da nisu propisno zaštićeni i da bi trebali kao i  on staviti zaštitna sredstva. Jer, ovako, ako se ozlijede, tko će odvajati za  njihovo liječenje. Sam djelatnik ili njegov nadređeni, ili će se meni od  ove moje jadne plaće oduzimati?