Djeca za marendu kupuju slatkiše i čipseve, a škole i roditelji ne mogu ništa

Nezdrava prehrana i manjak fizičke aktivnosti kod djece već  je dulje vrijeme problem s kojim se škole pokušavaju nositi, no izazova  koji idu u korist negativnim posljedicama po dječje zdravlje sve je više, a  ovlasti škole i sustava općenito po tom su pitanju ograničene. Tako npr.  škole mogu utjecati na ono što se prodaje i sadržajno nudi djeci unutar  škole, međutim nikakav Zakon se ne odnosi na okolicu škole, stoga danas u blizini škola vidimo sve više pekara, kioska, kafića, kladionica,… 
Velika zabrinutost roditelja osnovnoškolaca odnosi se na njihovu  prehranu. Naime, pored marende koju djeca u školi svakodnevno dobivaju ili nose sa sobom od kuće, te produženog boravka koje pojedine  škole nude u sklopu programa, roditelji se i dalje brinu zbog nezdravih  namirnica za kojima djeca posežu a koje se, kako su nam javili, prodaju  u neposrednoj blizini škola, a negdje čak i unutar same škole. 
Barić: Na prehranu djece van škole nažalost ne možemo  utjecati 
Popričali smo s ravnateljem Osnovne škole Zadarski otoci, Davorom  Barićem, koji je potvrdio kako je riječ o vrlo nezahvalnoj situaciji. Svakodnevno vidi da djeca kupuju sve i svašta, a ne može im zabraniti da kupuju van škole. 
– U školi se ne prodaju gazirana pića niti grickalice. Imamo malu kantinu u kojoj se može kupiti jedino pokoji slatkiš, ali i njih je sve manje.  Što se tiče jelovnika školskih marendi, postoji Pravilnik o prehrani, napravljen je u suradnji s Ministarstvom zdravstva, ali ne odnosi se na kantinu, kioske u okolici škole i sl., kazao je Barić dodavši kako ni sam ne zna  kako to regulirati. 
– Dio smo projekta kojeg provodi Zavod za javno zdravstvo Republike  Hrvatske, a tiče se marendi, ručkova itd. Svaki mjesec nam šalju prijedloge školskih jelovnika, sve u skladu s nutricionističkim i zdravstvenim vrijednostima, no pored toga, djeca i dalje svakodnevno odlaze do kioska i  kupuju grickalice i gazirana pića. Roditelji su zabrinuti jer im žele dati  novac za marendu, a djeca s istim kupuju gluposti, kazao je Barić dodavši kako su zato u ovom slučaju najvažniji roditelji i odgoj. 
-Treba više raditi s djecom vezano za prehranu jer sve kreće od doma.  Možda ružno zvuči, ali tako je. Danas se sve češće događa da kada dobiju  zeleno povrće za ručak, nastaje pobuna i ne žele jesti. Također, na  prehranu djeteta dosta utječe i to što danas majke rade po cijeli dan i ne  stižu kao prije spremati obroke djeci tri put na dan pa su djeca prepuštena sama sebi, objasnio je. 
– Nećemo uljepšavati situaciju i bježati od istine, djeca se nezdravo  hrane i očito je sve to dio kulture društva današnjice. Jedino možebitno  rješenje je povećanje tjelesne aktivnosti da bi se posljedice takve prehrane možda ublažile, zaključio je Barić. 
Marin: Voće se često baca 
Ravnatelj Osnovne škole Šimuna Kožičića Benje, Marko Marin, također je svjestan situacije s kioscima i pekarama, no, ipak kaže kako se u  posljednje vrijeme to smanjilo. 
– Primijetio sam da sve manje kupuju po kioscima, no i dalje znaju  otići u pekaru. Nažalost, na to ne možemo previše utjecati. Po mojoj  procjeni, na 1.200 djece, možda ih se 50-tak hrani po pekarama. Iako  imamo marende, u sklopu kojih bude i voća i mlijeka, dosta djece ne jede voće i bude dana kada se marenda ne pojede. I tada posežu za tim  prodajnim mjestima u blizini škole. Bude mi žao vidjeti koliko je zapravo  malo djece naviknuto jesti voće pa ga često vidimo u smeću, kazao je  Marin dodavši je svjestan da kioscima nije mjesto uz školu, ali, kaže, to je  viša sila. Novost je, naglašava, što će škola kroz ovu godinu dobiti kuhinju i blagavaonicu pa će svoj djeci moći ponuditi produženi boravak što  je kuhani obrok više, pa se nada da će i time smanjiti odlazak djece u pekaru i kioske. 
– Prije su djeca više odlazila kupovati na kioske, ali očito su to roditelji  shvatili pa su im prestali davati novce za te stvari, a i dosta djece zna od  doma ponijeti hranu, kazao je Marin. 
Nekić: Ne možemo djecu izolirati od loših stvari, već ih  trebamo naučiti da imaju stav! 
Mišljenje o prodaji nezdravih namirnica u sklopu i u okolici škole upitali smo i Josu Nekića, pročelnika za Odgoj i školstvo. Također, zanimalo  nas je može li išta po tom pitanju promijeniti. 
– Dobavljači prehrane u sklopu prostora koje škola iznajmljuje (kantine, kuhinje i sl.), ne smiju prodavati nezdrave proizvode. Ako postoji takav slučaj, to je kršenje pravila i to treba prijaviti, ili od strane roditelja i  učitelja,.. . Tada se izvijesti ravnatelja i on će postupiti po protokolu, objasnio je Nekić dodavši kako, što se tiče prodajnih mjesta u okolici škole,  za njih ne postoje pravila i škola nema ovlasti zabraniti im prodaju nezdravih namirnica. 
– Oni nažalost mogu prodavati što god žele, sve ono za što su dobili  odobrenje. Ali na nama je, kao i na cijelom sustavu (što i svih ovih godina  radimo), da govorimo o zdravoj prehrani, provodimo radionice, i tako  nastavimo i dalje, kazao je dodavši da nije do sada razmišljao o tome  može li se u Zakonu unijeti odluka da se u krugu kilometar do škole zabrani prodaja nezdravih namirnica. 
– Iskreno govoreći nisam o tome razmišljao jer po meni ima drugih,  puno negativnijih pojava oko škole poput kladionica, kafića,… Uzmite  OŠ Petra Preradovića. Stoga, mislim da je danas teže realizirati sigurnu  okolinu i izbaciti sve što je "opasno" i neprikladno za dijete nego kod  djeteta izgraditi stav, kazao je Nekić naglasivši kako ne možemo ukloniti  sve negativnosti koje se pojavljuju u životima djece. 
– Puno je bolje djeci pomoći da izgrade stav, da ona znaju što je dobro  za njih, a što ne. Uzmite za primjer drogu. Možemo mi napraviti što god  hoćemo, ali ako kod djeteta nismo izgradili čvrsti stav, nećemo napraviti  puno. Tako je i kod ostalih ovisnosti i poroka, kazao je Nekić dodavši kako je iz tog razloga važno da škola bude prije svega odgojna ustanova, te  da odgojna komponentna ne bi smjela biti zapostavljena. 
– Ona važna jednako kao i obrazovna, ako ne i važnija u nekim segmentima. Roditelji, učitelji, ravnatelji,… svi moraju biti usmjereni na to  da ako primijete da se nešto loše događa u školi, da reagiraju. To cijeli  smisao svega, zaključio je Nekić.