Kako sam doživio postavljanje kamena-temeljca za gradnju nove studentske menze

Dugo sam razmišljao da li ću javno pisati o tome!? Naime, još od mojih mladenačkih studentskih dana, (pedesetih godina prošlog stoljeća), a i kasnije, povezan sam na određene načine sa zadarskim Filozofskim fakultetom i Sveučilištem, ali i s prostorom Novog kampusa. Stoga sam s velikim zanimanjem otišao na predavanje o predstavljanju tog arhitektonskog projekta i postavljanje kamena-temeljca, što je kod mene, za vrijeme dok se to zbivalo, izazvalo mnoga lijepa, ali i sjetna sjećanja na događanja i pojedine osobe-nastavnike iz prvih godina rada Filozofskog fakulteta, a i kasnije. Sjetio sam se kad je na prostoru Novog kampusa bila kasarna vojske bivše države, gdje sam proveo dio vojne obuke i drugih događanja. O tim svojim sjećanjima i vezanim događajima nešto sam govorio s nekim mojim prijateljima, koji su se tome iznenadili i začudili, ali i rado poslušali. Evo o tome barem nešto, da olakšam svoju dušu odnosno misli koje me progone!
Sredinom siječnja ove godine, kao što je poznato, položen je kamen-temeljac za gradnju nove Studentske menze i tri paviljona za smještaj studentica i studenata zadarskog Sveučilišta o čemu su opširno pisali i izvješćivali pisani i elektronski mediji. Prije tog svečanog čina, održano je u Multimedijalnoj dvorani u Novom kampusu predstavljanje projekta suvremenog arhitektonskog rješenja zgrade menze (restorana) s tri paviljona za smještaj ukupng kapaciteta 129 soba, u kojima mogu boraviti 284 studenata odnosno studentica. U svom govoru rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr.sc. Dijana Vican istakla je da je tim činom Novi kampus počeo istinski dobivati oblik sveučilišnog kampusa, o čemu je zadarsko Sveučilište sanjalo od svog osnivanja 2002. godine. Na predstavljanju, pored mnoštvo studenata, bili su nazočni, naravno, predstavnici zadarskog Sveučilišta, te brojni uvaženi pojedinci iz kulturnog, društvenog i političkog života Grada Zadra i Zadarske županije. Za mene je bio veoma dirljiv susret prvog rektora Zadarskog sveučilišta prof.dr.sc. Damira Magaša i njegovog slijednika prof.dr.sc. Ante Uglešića, koji se nisu samo formalno pozdravili, već su se i zagrlili, čime su spontano pokazali svoju prijateljsku i suradničku odanost.

U kasarni JNA
Za vrijeme predstavljanja arhitektonskog projekta i nakon toga, prilikom hoda uzvanika, koji su se uputili prema mjestu postavljanja znamenita memorijalna kamene ploče da svjedoče tom svečanom činu, te za vrijeme nastupa sveučilišne a cappella skupine A.K.A.
Crescendo, koja je popratila postavljanje ploče prigodnom pjesmom, te za samog čina postavljanja spomen-ploče, osjećao sam se ponosno kao građanin sveučilišnog Grada Zadra, ali istovremeno vraćale su mi se misli na određene osobe i događaje iz vremena početnih godina rada zadarskog Filozofskog fakulteta, ali i kasnijeg razdoblja, s kojima sam na više načine bio povezan. Misli su mi se miješale i s nekadašnjim događanjima na prostoru gdje ssmo se nalazili, na kojem je bila kasarna vojska bivše države tzv. JNA i koju su vojarnu naši branitelji osvojili za vrijeme početka Domovinskog obrambenog rata. Naime, u toj sam kasarni od listopada 1959. do ožujka 1960. godine bio u ondašnjoj vojsci kao vojnik odnosno polaznik školovanja 19. klase protuvazdušne artiljerije (PVA). Sjetio sam se kako smo se svako jutro dizali u pet sati, zatim gimnasticirali i trčali pola sata oko zgrada, zatim, nakon jutarnje higijene, odlazili na doručak, a potom na nastavu koja je trajala šest sati. Nastava se odvijala u zgradi današnjeg Studentskog doma, u zgradi gdje je, nakon postavljanja kamena-temeljca, priređen svečani domjenak. Ulaskom u tu zgradu podsjetio sam se na dane vojske, u kojoj su u prizemlju bile šest učionica, a na katu spavaonice. Spavaonica vojne jedinice odnosnon voda kojeg sam bio pripadnik, bila je povrh ulaznih vrata. Kuhinja, trpezarija i ostale pomoćne prostorije zauzimale su prostor današnje Glazbene škole Blagoje Bersa. Prolazeći kroz današnje parkilarište, prisjetio sam se da smo se tu često postrojavali, a na bini, koja i danas postoji, zaposjeli bi zapovjednici (komandiri), koje smo slušali i izvršavali njihove naredbe.

Student druge generacije
Nakon završetka studija na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu u srpnju 1957. godine, upisao sam germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zadru, s namjerom, da kao ekonomist, učvrstim svoje znanje iz engleskog i njemačkog jezika, jer sam smatrao da ekonomista mora dobro poznavati i služiti se sa stranim jezicima, što mi se kasnije potvrdilo i isplatilo. Upisom sam postao i student druge generacije zadarskog Fakulteta. Od poznatih osoba na istoj grupi bio je tada i moj prijatelj Ivo Mardešić, kasnije ugledni sveučilišni profesor zadarskog Fakulteta i Sveučilišta. Ja sam se u 1958. godini zaposlio kao nastavnik u Ekonomskoj školi u Zadru i poslije radio u zadarskim tvrtkama realnog sektora. Došli su mu na um nastavnici koji su mi predavali na engleskoj katedri profesori sa sa Filozofskog fakulteta zagrebačkog Sveučilišta prof. Mira Janković i prof. Rudolf Filipović, na njemačkoj prof. Jevto Milović. U posebnom su mi sjećanju ostala predavanja prof. Miroslava Kravara iz predmeta Uvod u opću lingvistiku. Pala su napamet i dvojica mladih i ugodnih tadašnjih asistenata Vincea i Vjekoslava Suzanića.
Sjetio sam se i početka rada zadarskog Filozofskog fakulteta koji je osnovan 1955. godine kao dio Sveučilišta u Zagrebu i koji je počeo radom 1956. godine sa svega devet nastavnika: dvojica izvanrena profesora dr. Miroslav Kravar, prvi dekan i dr. Jevto Milović; trojica docenta dr. Mate Suić,, dr. Žarko Muljačić, i dr. Franjo Švelec; te četiri asistenta: Dalibor Brozović, Zlatko Vince, Vinko Valčić i Nikica Kolumbić. Pored tih nastavnika, u predavanja su bili uključeni kao vanjski suradnici odnosu i sveuč. profesori Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. U početnoj godini u organizacijskog strukturi Fakulteta bila su svega četiri odsjeka, i to za: povijest, slavistiku, romanistiku i germanistiku.
Intimno, posebno su mi ostala u sjećanju, kao da ih vidim još i dandanas, prof. dr.sc. Dalibora Brozovića i prof. dr.sc. Nikicu Kolumbić. Akademika Dalibora Brozovića, mojeg
svojevremenog susjeda sa stanom u Zadru, vidim ga kako ide prema Fakultetu i hodajući, još kao mladi asistent, čita novine, što mu je postala navika. A akdemik Nikica Kolumbić, kao mladi asistent često se volio prošetati s prijateljima, i kolegana Kalelargom i Donjoj rivi.

Zmajevi Zadru u čast
Posebno mi je ostao u lijepom sjećanju i uspomeni akad. Nikica Kolumbić i to još kao direktor Pedagoške akademije u Zadru uokviru koje je osnovao Turistički studij za kojeg je u 1974. godini napisao knjižicu Koncepcija i program Turističkog studija, na kojem sam studiju predavao predmete Opću statistiku i Specijalnu statistiku turizma, kao vanjski suradnik. Taj je studij prešao 1982. godine na Filozofski fakultet gdje sam nastavio predavati u rangu predavača, vanjskog suradnika. Taj se studij razvijao i već duže vremena postoji kao Odjel za turizam i komunikacijske znanosti zadarskog Sveučilišta..Nakon toga s prof. Kolumbićem sam radio na uređenju i tiskanju knjižice Imena ulica i trgova na zadarskom poluotoku, koju je sastavio Roman Jelić, uredio i predgovor napisao prof. Nikica Kolumbić, izdao Zmajski stol u Zadru Družbe Braće hrvatskoga zmaja, koja je knjižica predstavljena 1993. godine u Zagrebu u okvru svečanog skupa u Zagrebu Zmajevi Zadru u čast – Za jedinstvo domovine Hrvatske, od 11. do 15. svibnja 1993. godine.

Godine suradnje
S profesorom Nikicom Kolumbićem (od 2002. bio je redoviti član HAZU) posebno sam se zbižio za vrijeme njegova drugog mandata dekana (1994. 1997.), kada je bio pokretač i glavni organizator Proslave 600. obljetnice Generalnog učilišta Dominikanskog reda u Zadru (1396.1807) i 40. obljetnice Filozofskog fakulteta u Zadru (1956 – 1996) pod visokim pokroviteljstvom predsjednika RH dra Franje Tuđmana. Kao ekonomista i u svojstvu člana Družbe »Braća hrvatskoga zmaja« – Zmajskog stola u Zadru, bio sam član Organizacijskog odbora za Proslavu, zadužen za financije i marketing. Zahvaljujući odazivu velikog broja tadašnjih zadarskih poduzeća, treba istaći, da su te tvrtke svojim novčanim potporama i donatorskim radovima, dale veliki svoj doprinos za uređenje i opremanje Svečane dvorane Sveučilišta u Zadru. koju danas imamo, za koju je projekt rekonstrukcije izradio Zadranin Pavle Marušić, dipl. ing. arh. Na svečanom skupu Proslave predstavljena je monografija dra. Stjepana Krasića » Generalno učilište Dominikanskog reda u Zadru – Universitas Jadertina (1396 – 1807)« i spomen-knjiga » Četrdeset godina Filozofskoga fakulteta u Zadru)1956 – 1996)«.
Konačno sa Sveučilištem me veže i ugodna višegodišnja suradnja s današnjim prorektorom prof. dr. sc. Josipom Faričićem, a posebno se to odnosi na pripremne radnje za uređenje i tiskanje knjige Leksikon zadarskih laureta, kojoj je on urednik, glavni izdavač Sveučilište u Zadru, a koju je u ime izdavača predstavlja rektorica prof. dr.sc. Dijana Vican, na čemu im se i ovom prilikom puno zahvaljujem.
Roman Segaric