San mu je biti vatrogasac, unatoč invalidskim kolicima

»Za vatrogasca Zvonimira Radaša, administratora stranice Vatrogasci – oni su naši Heroji, čovjeka koji je povezao i napravio obitelj vatrogasaca diljem Balkana. Za čovjeka koji sa srcem radi svoj posao obavještavajući i dižući moral kolegama kad su pred najvećim plamenom. Izdvojimo malo svoga vremena i zahvalimo s jednim potpisom, njemu i osobama poput njega koje su bili vatrogasci, a nažalost teško stradali. Omogućimo im da nastave svoj životni poziv iako su invalidne osobe. U vatrogasnom sektoru ima pozicija gdje bi mogle obavljati svoje dužnosti, kao što je vatrogasni operativni centar (V. O. C). ONI SU UVIJEK TU KAD NAM TREBAJU, A SADA ONI TREBAJU NAS. » Tekst je to kojim Zvonimirov prijatelj poziva ljude da potpišu peticiju da se ovom vatrogascu s invaliditetom omogući stalan posao.
Prikupljeno je do sad već preko 3.300 potpisa jer mnogi cijene Zvonimirovu želju da ostvari svoj san da bude vatrogasac unatoč invalidskim kolicima – »prepreci« koja za njega to nije.

Stradao u automobilskoj nesreći
Radaš je, podsjetimo, radio kao vatrogasac, a potom i kao zapovjednik DVD-a Lišane Ostrovičke, no stradao je u automobilskoj nesreći i ostao u invalidskim kolicima.
– Završavao sam tad Vatrogasnu školu u Splitu i položio sve ispite. Onda sam stradao i poslije toga maturirao, tako da sam jedini u ovoj branši koji je završio Vatrogasnu školu u invalidskim kolicima. Radim tijekom protupožarne sezone u Županijskom vatrogasnom operativnom centru u sklopu Javne vatrogasne postrojbe Zadar. Nadzirem kamere postavljene na šumskim i drugim područjima, uočavam mogućnost požara. Požar se tako može spriječiti prije nego li započne ili uočiti na vrijeme, a putem kamera se mogu otkriti i počinitelji. U tom sam se poslu odlično snašao i uspio ostati vatrogasac, iako ne mogu gasiti požar na terenu. No, odem nekad i na teren da pomognem dečkima ono što mogu – nešto donijeti, pokazati i slično, govori Radaš.

»Mogao bih pratiti kamere tijekom cijele godine i uz to, javljati se na telefon u vrijeme kad nije protupožarna sezona. Zaista mislim da ima za mene posla u vatrogastvu. Pokazao sam koliko volim tu struku i kroz stranicu na facebooku Vatrogasci – oni su naši heroji, koju prati preko 77 tisuća ljudi
Zvonimir RADAŠ

Jako mu se sviđa posao u Županijskom centru, a i svi kolege su prema njemu, kaže, odlični.
– Nikad nemam osjećaj da me doživljavaju kao invalida. Oni znaju što mogu, a što ne mogu. Ono što ne mogu, pomognu mi, bez da me stalno zapitkuju treba li mi što. A to mi puno znači. Osim toga, napravili su tamo i rampu za invalide, govori Radaš.
Nažalost, sezona nije dovoljno duga da bi se mogao financijski pokriti cijelu godinu.

Zašto se ne bi mogao mijenjati pravilnik?
– Supruga radi, ja dobijem 1.500 kuna invalidnine pa tako skupimo neku plaćicu, ali to je nedovoljno. Sad nam je i prinova na putu. Ja ne želim biti na grbači svojoj državi, želim uzdržavati svoju obitelj i doprinositi zajednici u kojoj živim. Vidim ponekad ljude s invaliditetom kako prose. Ali mi možemo doprinositi društvu i postoje poslovi koje možemo raditi, samo je potrebno volje, i od nas, ali i od sustava, ističe Radaš.
Volio bi, kaže, da može u Županijskom vatrogasnom centru, raditi tijekom cijele godine, s obzirom da su i kamere cijele godine aktivne.
– Mogao bih pratiti kamere tijekom cijele godine i uz to, javljati se na telefon u vrijeme kad nije protupožarna sezona. Zaista mislim da ima za mene posla u vatrogastvu. Pokazao sam koliko volim tu struku i kroz stranicu na Facebooku Vatrogasci – oni su naši heroji, koju prati preko 77 tisuća ljudi. Putem stranice se podiže svijest o našem poslu, informiram ljude, pomažem onima koji su zainteresirani za rad… Radim to iz velike ljubavi, ali nažalost, od toga ne mogu živjeti, kazuje Zvonimir.
Peticiju je, kaže, pokrenuo njegov prijatelj koji živi u inozemstvu, a rodom je iz Metkovića.
– Nisam htio ići tim putem, ali kad je on već pokrenuo peticiju, možda nešto i pomogne. Pojašnjeno mi je da ne mogu raditi na ovaj način tijekom cijele godine jer to nije prema zakonu i pravilniku, ali zašto se ne bi mogao taj pravilnik mijenjati? Pa i zakon, na kraju krajeva. Ne govorim to samo radi sebe, već i zbog drugih koji su stradali, a ne žele odustati od svojih snova i nalaze načine kako da doprinose u onome što vole raditi, zaključuje Radaš.

Željko Šoša: Ispada da sam bez srca, ali…
Zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Zadar, Željko Šoša, kaže da o Zvonimiru Radašu, kao čovjeku i djelatniku može reći sve najbolje. Ali…
– Mjesto na kojem Zvonimir Radaš radi tijekom sezone financiraju Hrvatske šume za to određeno razdoblje. Nažalost, ne bismo ga mogli zaposliti da se javlja na telefon u Županijskom operativnom centru zato jer po zakonu, osoba koja se javlja na telefon isto mora biti vatrogasac spreman otići na teren. Mi ne možemo na to mjesto zaposliti operatera ili telefonistu, već vatrogasca. Istina je da netko uvijek mora ostati uz telefon u centru, ali to je uvijek onaj koji se prvi javio jer on drži sve koce u rukama, zna gdje mu je tko i prati situaciju. U slučaju više intervencija, nama se zna dogoditi da svi idu na teren. Mi nemamo ni vozača, već i onaj koji vozi vatrogasno vozilo, mora biti – vatrogasac, pojašnjava Šoša.
Kako dodaje nadalje Šoša, sve i da mu zakon dozvoljava da promijeni pravilnik za ovaj slučaj, bio bi to presedan.
– Nije problem jedan čovjek, ali onda bi se i ubuduće javljale osobe koje ne mogu izlaziti na teren, a mi moramo imati visoku razinu spreme. Za socijalu se trebaju ipak brinuti druge institucije, a ne mi. Ispada da sam bez srca, ali zaista nije i o tom dečku mislim sve najbolje. Postoje i druga mjesta na kojima bi mogao raditi u vatrogastvu, a da može raditi tijekom cijele godine. Primjerice, mogao bi biti tajnik u DVD-u Lišane Ostrovičke, gdje je bio i zapovjednik, zaključuje Šoša.